Među tisućama Hrvata koji su od 2013. godine napustili Lijepu našu veliki je broj obrtnika koji su pod pritiskom visokih cijena i komplicirane državne birokeracije sreću odlučili potražiti u zapadnoj Europi.
Oni koji su, pak, ostali, suočavaju se s rastom troškova, nametima i nebrojenim problemima s birokracijom. Svoje teško iskustvo tako je opisala jedna frizerka, vlasnica salona u Zagrebu.
“Otkako je Hrvatska ušla u eurozonu cijene nisu prestale rasti. Neki dan sam opet ostala u šoku kada sam vidjela novi račun od banke, cijene za transakcije su u mjesec dana porasle 100 posto.
I knjigovotkinja poskupjela
Kao da to nije dovoljno, nekoliko dana poslije me je iznenadila knjigovotkinja kada mi je rekla da diže cijene za 25 posto plus 20 eura po transakciji”, govori zagrebačka frizerka.
“Banka je istu stvar napravila prije godinu dana, a ovo posljednje poskupljenje samo je kap koja je prelila čašu. Sada plaćam nekoliko puta više nego prije što sam plaćala prije nego što je Hrvatska ušla u eurozonu”, dodaje. Veliki šok je doživjela u dvanaestom mjesecu kada je dobila pismo od svojih dobavljača da opet dižu cijene.
“Kada smo prešli na euro dobila sam obavijest svih svojih dobavljača robe da cijene idu gore s 1. siječnjom. U isto vrijeme nama su stavili zabranu dizanja cijena i inspekcija je brutalno kažnjavala sve one koje su dizali cijene, pa makar to bio samo jedan euro. Sada su opet napravili istu stvar kada je prestala obeza dvojnog iskazivanja cijena”, otkriva frizerka.
“Sada se opet šuška da će i režije opet ići gore, što bi bio još jedan udarac obrtnicima. Nadam se samo da se neće dogoditi ista stvar koja se dogodila na početku ruske invazije na Ukrajinu kada su mi cijene struje i grijanja u dva mjeseca skočile sa 500 na 1500 kuna”, kaže.
Koja joj je najveća greška
Za sebe kaže da je napravila najveću grešku kada nije postepeno dizala cijene od uvođenja eura, već je čekala dok situacija nije poslala nepodnošljiva.
“Prija dva tjedna sam sjela za stol i opet zapisala sve cijene da vidim koliko je sve pokupilo u ovih godinu dana otkako smo uveli euro. Zbrojila sam sve svoje troškove i shvatila da na bojanjima kose nakon poskupljenja materijala nemam nikakvu zaradu”, objašnjava.
Zagrepčani bijesni na ponašanje sugrađana: ‘Uski tunel nabijenih nestrpljivaca’
Smeta joj i prevelika birokracija zbog koje svaki dan nakon posla mora provesti dva sata za računalom. “Previše je tu papirologije, za svaku boju moram napisati kada su došle, kada sam ih potrošla.
Problem su i računi s kojima treba biti jako pažljiv jer vam se inače lako može dogoditi da isti račun platite dva puta. Neki dan sam tako dobila opomenu da nisam oplatila smeće, ali kad sam pregledala svoju evidenciju jasno sam vidjela da je račun plaćen”, žali se naša frizerka dodajući da joj je ponekad stvarno puna kapa svega.
“Došla sam do zaključka da je najbolje onima koji rade na crno i koji rade po jer ne plaćaju ništa i nije ih briga za ništa, već njima ostaje zarada”, zaključuje naša frizerka.
