U kolektivnom sjećanju Zagrepčana 22. ožujka ostat će zauvijek upisan kao dan kada smo se probudili silom oko 6 sati i 24 minute, sve zbog snažnog potresa jačine 5,5 po Richteru. Epilog je poznat. Jedna osoba je nažalost izgubila život, a materijalna šteta je nemjerljiva. Uostalom, prošlo je gotovo 6 godina a dobar dio tragova od trešnje i dalje stoji na pročeljima brojnih zgrada u centru Zagreba.
No, nije to jedina trešnja koja je obilježila zagrebačku povijest. Prije 145 godina, 9. studenog u ranim jutarnjim satima Zagreb se probudio uz potres koji je izazvao kaos i strah, te uostalom postao događaj koji se često spominjao u svrhu upozorenja da se takvo što može ponoviti. Nažalost, to se i dogodilo.
O razornom potresu iz 2020. godine se ionako već sve reklo. Imali smo puno sreće da se sve dogodilo rano ujutro pa gotovo nitko nije bio na ulici što je smanjilo opasnost od pada fasade na nekog od prolaznika. Onaj prvi je bio nešto drugačiji. Zagreb se probudio u magli kakvu smo i jutros vidjeli, a onda nešto iza 7 sati – krenulo.
Potres jačine 6,3 po Richteru
“Dne 9. studenog 1880 svanusmo u Zagrebu težkim mutnim jesenkim jutrom. Barometar stajaše 547 milimetara; termometar pokazivaše 9,4 ºC; tanka jesenska magla slegla se ponad zemljom, a iz nje sipila je riedka kišica, dočim je sa sjevero-istoka puhao hladan, vlažan vjetar
Nešto preko pola osam sati začuje se podzemna tutnjava, nalik na jaku tutnjavu težko natovarena željezničkog vlaka, a umah zatim potrese se zemlja takovom žestinom, kakovoj ne samo neima pametara u Zagrebu, nego joj neima traga od vjekova u ljetopisih zagrebačkih… Sravnivši svoj žepni sa onim stalnim chronometrom, pronašao je prof. Stožir, da je zagrebački potres započeo u 7 h 33 min 53 sec, te trajao 10 sekunda.
Posljedci ovoga potresa bijahu užasni. Izvješće zagrebačkoga motrilišta glasi: iza prvoga udarca uzvitlala se cielim gradom silna prašina; dimnjaci i silno ciglovje popadaše s krova, vatrobrani zidovi porušiše se te pokriše ulice ruševinom. Jedan čovjek je mrtav a više jih ranjeno”, napisao je tada Josip Torbar, hrvatski prirodoslovac, biolog, geolog, meteorolog i povjesničar znanosti, član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Pomoć je stizala sa svih strana
Potres je uostalom bio jači od ovog otprije 5 godina. Prema podacima, metropola se tresla na nevjerojatnih 6,3 po Richetovoj skali, što je srušilo brojne zgrade i tako natjeralo stanovništvo da se prisilo iseli u druge gradove Austro-ugarske, prvenstveno u Beč, Graz, Trst, Ljubljanu i slično.
Oni koji su ostali bez krova nad glavom dobili su privremeni smještaj u barakama koje su smjestili na Zrinjevac i u Klaićevu ulicu, a samo prvog dana je grad napustilo gotovo 4000 osoba, a već se do Božića kritični dio oštećene infrastrukture obnovio.
Manje je poznato kako se dio Europe solidarizirao sa Zagrebom i prikupljao pomoć. Tako je postupio primjerice Krakov i obližnji Lavov, oni su prodavali knjige “Za Zagreb”, a sva prikupljena sredstva predana su Zagrebu kako bi se metropola što prije obnovila.
