Vraća se kultni zagrebački glazbeni festival: ‘Grad i država su se pokazali kao nepouzdani partneri’

HRT već dvadeset godina emitira glazbeno-edukativno emisiju “Vrijeme je za Jazz”. U autorstvu glazbenog kritičara Davora Hrvoja, pretplatnici imaju priliku, kako i stoji u opisu emisije na službenim stranicama naše dalekovidnice, posvetiti svoje vrijeme novim tonskim zapisima i razgovorima o jazzu i svemu što ga okružuje. Paralelno s emisijom, u jednom posve drugačijem okruženju zagrebačke “alternative”, jedan uporni Šibenčanin je “gurao” svoju priču o Jazzu, i glazbi koja pleše oko njega.

Mate Škugor, autor godišnje festivalske manifestacije NO Jazz (not only jazz op.a) vraća se na veliku pozornicu, ovoga puta u ulicu Baruna Filipovića u umjetnički prostor Laube gdje će nakon 15 godina duge pauze predstaviti Zagrebu 11. po redu izdanje festivala, možda i prvi put bez opterećenja i poslovnog stresa. Nakon višegodišnjeg rada uz potporu prošle gradske administracije, 2009. godine NO Jazz je izgubio financijski poguranac Grada čime je djelovanje postalo praktički onemogućeno. 15 godina pauze, i program se vraća, vjerojatno samo jednokratno.

Spomenimo kako je Škugor, koji je ušao u svijet koncertne promocije 1997. godine, paralelno uz Jazz promovirao i svoj program Žedno Uho, no i ta priča je nakon serije koncerata i festivala u Šibeniku i kasnije Primoštenu – ugašena. Mate danas živi jedan drugačiji život, ne radi više pedeset koncerata godišnje kao nekad, ali je ipak uzbuđen što se u Zagreb vraća program koji komercijalno ne puni blagajne, ali svakako našu metropolu na nekoliko dana godišnje pretvara u glazbeni raj za sve koji si to žele i mogu dopustiti.

Otkrio The National, za 25 kuna ‘prodao’ Caribou u KSET-u

Prije ugodnog razgovora s promotorom kojeg već 10. studenog čeka otvaranje programa u društvu Roja Ose i dragog zagrebačkog gosta Roba Mazureka, pogledali smo što nudi ovogodišnji program. Trinaest dana od otvaranja, na rasporedu je treće po redu gostovanje kultnog australskog sastava The Necks, potom finalni koncert dan kasnije kada će nastupiti David Murray.

Priča nam Mate kako mu je veliko zadovoljstvo raditi festival po “vlastitom guštu”. Uostalom, kako ne biti ponosan na svoj rad kada u portfelju imaš rana gostovanja, kasnije će se pokazati velikih i poznatih glazbenika. Islanđanin Olafur Arnalds je posjetio Teatar&td godinama prije rasprodane Tvornice Kulture, dok je američki The National, koji se u Hrvatsku zaputio vjerojatno sada već desetak puta, krenuo stvarati odnos sa Zagrebom baš preko Škugora koji im je dao šansu u KSET-u 2004. godine pred nekoliko desetaka ljudi.

Takve i sličnih priča poput koncerta danas planetarno popularnog elektro izvođača Cariboua za 25 kuna 2004. godine ima napretek. Ipak, Mate priznaje kako nam dolaze neka druga vremena, na tržište su stigli novi igrači s velikim proračunima, a to je nešto s čime se njegove “žedne uši” ne mogu nositi. “NO Jazz je hibernirao punih 15 godina i evo ga nazad. Baš sam uživao lani kada sam organizirao koncert The Necks. Kada sam vidio koliko su genijalni, poželio sam se vratiti ovome, i prezentirati program u nekom drugačijem prostoru.

NO Jazz ide na privatni pogon, Grad je prije 15 godina odustao

Puno sam razgovorao s Tomislavom Kličkom, vlasnikom Laube i stvari su se posložile na najbolji mogući način. Nemam pritiska, danas radim ovo iz nekih drugih pobuda jer sam pronašao posao u svojoj struci. Trebalo mi je 13 godina da svoj glazbeni program postavim na noge, taman kada mi je to pošlo za rukom izgubili smo financijsku potporu i utonuli u zimski san”, govori nam Škugor.

Pitali smo ga i o odnosu sa gradskim i državnim vlastima. Mate se jednom opekao, i ne misli više ponavljati ono što se događalo prije. “Grad i država su se pokazali kao nepouzdani partneri. Kada je Zagreb ukinuo financijsku potporu NO Jazzu, poslali su jasnu poruku kako njih takav program jednostavno – ne zanima. Drago mi je da nova gradska administracija pokazuje određene interese, ali ne želim uopće ulaziti u to”, zaključio je.

U nastavku je zanimljivo rezonirao o sredstvima i tome kako su sređene financije često rezultirale gubitkom doticaja sa stvarnošću. “U našem slučaju imali smo jedno zdravo i realistično okruženje u kojem se program mogao razvijati prvenstveno u odnosu na financijske mogućnosti posjetitelja. Problem je taj što se pojavilo još igrača na tržištu, mi smo sa svojim proračunom brzo postali nekonkurentni”, priča nam.

Napajanje ‘žednih ušiju’ nije održivo

U nastavku nam je Škugor skromno komentirao činjenicu da je njegov program posjetio toliki broj, kasnije će se pokazati, vrhunskih glazbenika. “Bilo je tu puno sretnih okolnosti. Uglavnom su takvi izvođači bili na turnejama pa bi navratili u Zagreb “usput”. Ne znam kako bi inače vidjeli veličine poput Vijay Iyera ili Billa Frisella. Ipak moram biti ponosan, jedan Rob Mazurek je rasprodao dvoranu SC, meni je nevjerojatno da takva glazba može otići tako daleko, u istu rečenicu s jednim Pat Metheneyjem kojem je isto pošlo za rukom.

Iako njegovi koncerti više nikada neće biti isti jer ni glazba nije ista, a o njenoj konzumaciji da i ne govorimo, Mate Škugor će iz vlastitog hira podsjetiti generacije koje su odrasle na njegovim programima kako interesa i dalje ima. Ulaznice više ne mogu i neće koštati 25, 35 ili eventualno 65 kuna, te neće nauštrb publike usred radnog tjedna iz raznoraznih razloga svirka početi u ponoć, kao da sutrašnji dan ne postoji. O njegovim koncertima može se napisati i knjiga, a da mu ne uzima netko drugi riječi iz usta, sam Škugor je napisao memoare “Glazba za Žedno Uho”.

Puno toga je danas drugačije. Nekoć se program reklamirao putem plakata, a onda su došli i famozni forumi gdje je Škugor pod nadimkom “zednouhi” zainteresiranima najavljivao svoj program. Od svega navedenoga ostala su sama imena i pokoji koncert u ime nostalgije. Ulaznice za NO Jazz festival možete nabaviti ovdje.