Nakon što smo objavili članke u kojima su žene podijelile svoja neugodna iskustva zlostavljanja u javnom prijevozu, javila nam se još jedna Zagrepčanka. I njezina priča pokazuje koliko su žene često nezaštićene i koliko je spolno uznemiravanje svakodnevna pojava. Ukoliko imate slično iskustvo podijelite ga s nama na [email protected], a mi ćemo kontaktirati nadležne ustanove kako bismo provjerili što se može više učiniti za zaštitu žena u javnom prijevozu.
Uznemiravanje u javnosti je uzelo maha. Kako smo već pisali u nekoliko navrata, sve je više anonimnih ispovijesti žena koje su prošle kroz traumu seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja na javnom mjestu, najčešće u javnom prijevozu.
O tome se malo govori jer kao društvo još uvijek nemamo kulturu koja prepoznaje i osuđuje svakodnevne oblike rodnog nasilja, a institucije ne šalju sasvim jasnu poruku da je takvo ponašanje neprihvatljivo”, rekla nam je.
Nova ispovijest iz javnog prijevoza
Nakon niza objavljenih članaka javila se još jedna čitateljica, koja je nakon dugo vremena smogla hrabrosti progovoriti o traumatičnom iskustvu koje je doživjela.
“Htjela bih Vam se zahvaliti što ste progovorili o temi spolnog uznemiravanja žena. Isto sam i sama doživjela u tramvaju prije nekoliko godina, ali bila sam mlada djevojka i sramila sam se ikome to reći, čak i svojim prijateljicama, a kamoli obitelji ili nekoj instituciji.
Radi se o tamnokosom čovjeku niskog do srednjeg rasta. Vidjela sam da se neke žene odmiču od njega, ne znajući zašto. Nisam primijetila da se nešto nenormalno događalo, sve dok to nisam i sama doživjela”, piše nam i pritom nastavlja s detaljima. Piše kako je zlostavljač odlučio maksimalno iskoristiti gužvu.
‘Javio se osjećaj krivnje’
“Lik je iskoristio gužvu u tramvaju i laktom dodirivao moje grudi, praveći se da se pridržava jer nema ravnotežu. Isprva sam mislila da je slučajno, ali mi je postalo jako neugodno te sam se brzo odmaknula. Opet mi se približio i tada sam otišla na drugu stranu tramvaja.
Bez ikakvog problema nastavio je tražiti nove ‘žrtve’, a u meni, a vjerujem i ostalim djevojkama, javio se osjećaj krivnje i potrebe preuzimanja srama umjesto te životinje. Nitko nije intervenirao pa sam mislila da je to normalno i da trebam i ja šutjeti jer eto, uvijek se nađe neki pacijent”, napisala je i pritom otkrila kako je njenoj šutnji došao kraj.
“Ali sada više neću šutjeti i želim ohrabriti svaku osobu, bez obzira na spol, da progovori i potraži pomoć u ovakvim situacijama. Nismo dužni tolerirati ovakve ljude koji nisu samo pojedinci niti su ikada bili. Etiketiraju se u društvu i na taj način budu prihvaćeni, kao netko tko je bolestan i s kime se samo trebamo naučiti kretati u društvu.
Zagrepčanka o strašnom iskustvu iz vlaka: ‘Nisam znala što će se dogoditi, počeo je lupati’
‘Žao mi je što je ovo taboo tema’
Jer upravo takvi daju za pravo bilo kome da se ponaša kako želi. Žao mi je što je ovo taboo tema i stvar koja se mora ‘pregristi’, kako kažu, ali zajedno to možemo promijeniti. Trebamo dati sve od sebe da zaštitimo ovu naciju, buduće generacije, a pogotovo žene” zaključuje. Nažalost tek je manji dio ovakvih ili sličnih neugodnih situacija izašao iz potisnutih trauma, ali situacija se polako mijenja.
