Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i obljetnica vojno- redarstvene operacije Oluja slavi se svake godine 5. kolovoza u Hrvatskoj, na dan kad je 1995. godine Hrvatska vojska oslobodila okupirani Knin i iznjedrila pobjedu u Domovinskom ratu.
Uoči ovogodišnje proslave na zagrebačkim Ravnicama oslikana je trafostanica u čast nadolazećoj obljetnici Oluje. Trafostanica je oslikana motivima oslobođenog kraljevskog grada Knina te s posvetom 4.gbr Pauci i 7.gbr Pume.
Brojne reakcije na mural
Prizor iz Zagreba brzo je prikupio stotine komentara. No, nisu svi bili oduševljeni.
“Fenomenalno! Ovako treba svaki kvart u Zagrebu imati! Motivi naših heroja i onih koji su dali sve za našu slobodu”, “Baš je lijepo i na ponos našim braniteljima”,
“Predivnoooo. Bože blagoslovi ruke koje su ga radile”, “Fenomenalno! Ovako treba svaki kvart u Zagrebu imati! Motivi naših heroja i onih koji su dali sve za našu slobodu”, nizale su se pohvale.
Drugi pak ne dijele takav domoljubni zanos uoči Oluje.
“Rat je završio prije 30 godina. Ni partizani 30 godina nakon rata nisu toliko maltretirali narod”, “Aj više nas pustite na miru s tim ratom”, žalili su se.
A javili su se i ovaj put oni kojima smeta prvo bijelo polje.
“Zna li on kako izgleda hrvatski grb”, “Autori bi trebali pročitati Ustav RH i naučiti kako izgleda naš grb”,”Na žalost će ga maknut zbog bijelog polja, pazite što sam rekao”,
“Super, samo krivi grb. Grb RH počinje po Ustavu RH s prvim crvenim poljem. Opet se vrijeđa hrvatske veterane Domovinskog rata. Zašto? Ljude koji su dali živote, zdravlje, vjeru za RH. Omalovažavanjem Ustava RH, omalovažava se i Republika Hrvatska, sve veterane, sve su radili u pozadini da bi omogućili da se brani država na frontu i građani RH. Sramota i tuga da se to čini”, kritizirali su.
Oluja 1995.
Dodajmo ovom članku, da se ne zaboravi, samo mali podsjetnik na Oluju koji je sastavilo Ministarstvo obrane. Prije 28 godina, 5. kolovoza 1995. godine operacijom Oluja u hrvatski ustavno-pravni poredak vraćen je cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. U operaciji je oslobođeno 14 posto ukupne površine Republike Hrvatske. Oluja je uz Bljesak ključna operacija koja je dovela do kraja Domovinskog rata.
Nakon četverogodišnje okupacije gotovo četvrtine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj nije preostalo ništa drugo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti. U svitanje 4. kolovoza 1995. došlo je vrijeme za “Oluju”!
Nakon početnog djelovanja snaga Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima, hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj gotovo 600 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama.
Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u pravcu Knina. Već u operaciji “Ljeto 95” stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane, s Velebita preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.

Tijek akcije
Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije s područja Kapele preko Slunja i Rakovice s jedne, te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s V. korpusom Armije BiH u cilju deblokade bihaćke enklave. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade.
Prostor Banije okružen je iz nekoliko pravaca. Udarna snaga u pravcu Petrinje gdje je neprijatelj pružao žestok otpor, i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade za to su vrijeme bile u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta.
Tijekom prvog dana operacije prodor postrojbi Hrvatske vojske po dubini iznosio je pet do petnaest kilometara, a neprijateljska uporišta dovedena u okruženje ili polu okruženje. Već drugog dana operacije provedeno je osamdeset posto planiranih borbenih zadaća.
Zagrepčani o velikom vojnom mimohodu: ‘To će biti nešto predivno’
Oslobođena Hrvatska
Većina okupiranih hrvatskih gradova bila je opet slobodna: Kostajnica, Petrinja, Glina, Slunj, Gračac, Obrovac, Drniš. Oslobođen je i Knin koji je bio središte neprijateljske pobune, no oduvijek hrvatski kraljevski grad.
Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja, nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.
U samo 84 sata vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika i policajaca, smrtno je stradalo 242 hrvatskih branitelja, 1430 je ranjeno, a dva branitelja još uvijek se vode nestalima. Vojno-redarstvenom operacijom Oluja je oslobođeno više od 11.000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve i omogućila ostvarenje hrvatske samostalnosti, neovisnosti i slobode.














