Toliko puta ispričana zagrebačka priča o lihvarskim uslugama taxi prijevoznika dobila je svoj novi nastavak. Usred blagdanskog raspoloženja, kada dobar dio turista iz Hrvatske dolazi u metropolu pogledati ukrase i posjetiti obitelj, priča s Reddita nas može jedino rastužiti, jer ovog puta nije riječ o novcu na koji se može tek tako zaboraviti.
Pisali smo već o lihvarskoj tarifi jednog od privatnih prijevoznika koji čekaju mušterije ispred ulaza u Glavni kolodvor. Prema priči koju ne možemo potvrditi, vožnja od te lokacije do obližnjeg Autobusnog kolodvora stajala ga je oko 50 eura.
Komentari ispod posta su bili uglavnom obeshrabrujući, uz najčešći zaključak kako se po tom pitanju “ništa ne može napraviti”. Ovog puta je nemoć identična, samo su žrtve – umirovljenici. Kako je napisao jedan korisnik, djed mu je vlakom stigao u Zagreb i zažalio, ali tek kada je vožnja bila već davno gotova.
Glavni kolodvor – Dubrava 170 eura
byu/Oblacniputnik inzagreb
7 kilometara – 170 eura
Moj djed, koji je starija osoba od 80 godina, došao je u Zagreb vlakom koji je kasnio. Uzeo je taksi koji stoji ispred GK Zagreb do Dubrave kako bi stigao na pregled, i na kraju mu je taxi za put od 7 kilometara naplatio 170 eura. Može li se što napraviti po pitanju toga da su mu skinuli tako puno? Vidio je tek doma na ispisu iz banke da mu je naplaćeno 170 eura”, napisao je.
Prevedeno, djed nije doveden pred gotov čin uz ispruženu ruku vozača koji zahtijeva nemalih 170 eura za ispod 10 kilometara vožnje. Situacija je utoliko gora što mu je vožnja naplaćena debitnom ili kreditnom karticom, bez njegova znanja o visini cijene vožnje.
Komentari ispod posta su obeshrabrujući. Jedini grijeh ovog vozača je manjak morala. “A gle, ne rade ništa protuzakonito. Zakon kaže da mogu naplatiti cijenu kakvu god žele. To što nije moralno je druga stvar. Ali čim si taksist na Glavnom kolodvoru, moral ti je nepoznat pojam”, napisao je jedan.
Ne nadajte se
Za neke situacija nije izgubljena. Ključno bi se moglo pokazati što je vožnja plaćena – karticom. “Ako je platio karticom, a čini se tako – onda i vidi koja je firma/taxi služba to bila. Možda se i može nešto napraviti. Kakvi god bili, trebaju imati cjenik po kilometru + start i taj cjenik treba biti vidljiv i objavljen.
Možda da prikupiš što više podataka (kada je vožnja bila, je li mu uručen račun – najčešće nije – i koja je firma) pa bilo kontaktirati njih direktno – prvo usmeno a paralelno i pisano. Uz to se obratiti i Udruzi Potrošač, možda i oni imaju nekih iskustava. Ti “šahisti” ispred kolodvora su najgori”, preporučio mu je.
Mi smo već svoj dio istraživanja odradili prošlog mjeseca kada smo kontaktirali upućene – udruženje auto taxi prijevoznika Grada Zagreba. Da ponovimo odgovor na naš upit o nepoštenim poslovnim praksama, ovako nam je odgovrno. “Nemojte se čuditi, sve je to zbog zakona koji je liberalizirao formiranje cijena vožnje”. Prevedeno, da i dođe do političke volje da se ovakva praksa ispravi, treba čekati. A do tada izbjegavati taksi vožnju oko Glavnog kolodvora.
