Čekaonica kod doktora rijetko je veselo mjesto. Osim dugih čekanja i činjenice kako nešto ne valja s vašim zdravljem, jer inače vjerojatno tamo ne biste bili, bijeli hodnici i onaj tipični bolnički miris koji osjetite i kroz najzačepljeniji nos ne daju nikakve lijepe asocijacije.
Međutim, situacija je ipak malo vedrija u čekaonici u Domu zdravlja Siget, gdje je jednu pacijenticu jako uveselila uskršnja dekoracija koju je napravila medicinska sestra, Vlatka Koletić.
“Moram pohvaliti i drugima pokazati, kako medicinski djelatnici uz sav svoj posao posvećen nama pacijentima, stignu uljepšati tmurne hodnike – čekaonice doma zdravlja. Medicinska sestra Vlatka Koletić u domu zdravlja Siget dala si je truda i uljepšala ambijent”, napisala je uz fotografiju objavljenoj u Facebook grupi “Zakaj volim Zagreb”, pacijentica kojoj je prekrasni proljetni vijenac na vratima i vesela košara s jajima popravila dan.
Upitana za fotografiju, Vlatka je s radošću pozirala za pacijenticu sa svojim malim umjetničkim djelom.
“Sretna sam što su pacijenti prepoznali moj rad, ali nisam znala da će biti objavljena na društvenim mrežama te me ugodno iznenadila. Nisam se nadala takvom odjeku, jednostavno to radim srcem. Na radnom mjestu provodimo pola dana i volim da je ambijent čist, ugodan, da nam je svima lijepo. Nema čovjeka koji nema briga, zašto ne uljepšati nekome prostor i dan ako možemo?”, rekla nam je Vlatka u razgovoru za Zagreb.info.
Od ateljea u kući do šarene ambulante
Pacijentima u Domu zdravlja Siget, ovo nije ni prvi ni zadnji put da će imati priliku vidjeti prekrasne Vlatkine ukrase.
Ideja za uređenje ambulante u kojoj radi posljednjih sedam godina, pala joj je na pamet kada je vidjela tužne i tmurne ljude u čekaonici.
Tu je pogotovo željela uljepšati dan starijim pacijentima od kojih neki, otkriva nam, dolaze do ambulante samo kako bi porazgovarali i otvorili nekome dušu, usamljeni u svojim danima mirovine.
“Radim to već dugo i tematski. Za Božić, Valentinovo, Uskrs, a sada nakon ovoga će slijediti kasnije i morska tematika po ljeti”, pobrojala nam je Vlatka koja u svojoj kući ima i vlastiti atelje.
U slobodno vrijeme, bavi se umjetnošću, a za sve je zahvalna svojoj teti koja je bila voditeljica jedne cvjećarne u Mesničkoj ulici, gdje se kaže, zaljubila u umjetnost, ali i u prirodu.
Nakon toga je prošla i nekoliko tečajeva.
“Koristim tehnike dekupaža i razne tehnike aranžiranja, a spajanjem više tih tehnika u jednu, nastaju te moje male čarolije. Recikliram i jako pazim na prirodu. Skupljam grančice, kamenčiće, a jednom sam, primjerice, preko interneta naručila neke štikle koje mi nisu odgovarale brojem. Bilo mi je ih je žao baciti i napravila sam buket od njih”, prepričavala nam je Vlatka sa smiješkom navodeći kako je umjetnost “široka lepeza”.
Iako se nigdje ne oglašava, nešto od svoje umjetnosti čak i poklanja ili radi po narudžbi, a među tim naručiteljima su i sami pacijenti.
Ali ipak, kako kaže, većinu toga pokloni te joj je drago vidjeti osmijeh i radost na licima drugih ljudi.
Medicinska sestra: sve počelo obiteljskom prisilom
Budući da voli ljude i želi da se svi osjećaju dobro, mnogi bi pomislili kako je posao medicinske sestre jedno od najboljih mogućih zanimanja za Vlatku. Međutim, kako nam otkriva, ustvari je htjela biti odvjetnica.
“Ali, odrasla sam u vrlo konzervativnoj obitelji i majka me odvela u Vinogradsku na upis medicinske sestre, bez prava na izbor. No, završila sam školu s odličnim uspjehom, bila sam čak i asistentica razreda”, rekla nam je Vlatka.
Rođena i odrasla u Samoboru, u tamošnjem je domu zdravlja započela svoju karijeru.
“Potom sam radila u hitnoj i prošla sve specijalističke djelatnosti: od kirurške ambulante do internističke, što bi po meni, svaka medicinska sestra trebala proći. Bila sam i na odjelu onkologije u Rebru gdje je bilo vrlo teško, a na kraju sam se prepoznala i drago mi je raditi u ambulanti obiteljske medicine”, opisala nam je svoju karijeru.
Kao izvrsna učenica, upisala je i višu školu, ali nažalost nije ju uspjela završiti zbog bolesti.
Teža strana života: dijabetes i rak dojke
Vedra i nepokolebljiva duha, Vlatka je prošla težak život.
Samohrana je majka dvoje djece, a prije 21 godinu, tijekom trudnoće, zaradila je dijabetes s kojim se bori i dan danas. Kako navodi, stres koji je prolazila, doveo je do još gore komplikacije.
“Dobila sam tumor na dojci i operirana sam već dva puta. Sada mi se bolest vratila i čekam novu operaciju, treću u četiri godine”, rekla nam je.
Kada će biti operacija, nije poznato jer već mjesecima čeka termin za magnetsku rezonancu, podsjećajući nas kako su liste čekanja u Hrvatskoj poprilično duge, a nažalost, nema dovoljno novaca za otići kod privatnika, budući da je samohrani roditelj sa samo jednom plaćom.
Osim što je kriza, također mora plaćati i kredit za nekretninu koju je kupila kada je dobila sadašnji posao jer, kako je rekla ne želi da njezina djeca jednog dana kad nje ne bude završe kao podstanari.
“Ne bojim se smrti ali htjela bih doživjeti rast svoje djece, vidjeti kako završavaju fakultet i vidjeti njihov uspjeh”, ispričala je Vlatka svoje želje i nadanja za djecu.
Umjetnost je bolja od svake pilule
Uz privatne probleme sa zdravljem, Vlatka je navela i kako su nažalost neki pacijenti postali teži u komunikaciji nego što ranije pamti, pogotovo nakon korone.
“Znaju pacijenti biti agresivni, udarati vrata šakama i nogama, psovati nebo i zemlju. Velika je razlika je u ordinacijama sada nego prije 10-15 godina”, usporedila je Vlatka radna iskustva s početka svojeg rada i danas.
No, unatoč brojnim izazovima, Vlatka ne posustaje, a bavljenje umjetnosti doživljava i vrlo terapijski.
“Bavljenje umjetnosti ima bolji terapijski učinak nego bilo koja pilula. Još sam najsretnija kad to napravim i mogu pokloniti nekome od srca. Neki od pacijenata naručuju moje radove, a posebno mi je drago pokloniti radove starijoj populaciji, onima koji su usamljeni, bolesni i nemoćni”, ustvrdila je Vlatka.
Kako motive pronalazi u godišnjim dobima, blagdanima i praznicima, dodala je da joj je svako godišnje doba jednako drago.
“Svaki mi je period priča za sebe i od svakoga napravim malu bajku koju ne mogu ponoviti”, pojasnila nam je s radošću u glasu kako je spomenula svoju kreativnost.
Iako ju bolest umara i treba joj vremena i odmora kako bi prikupila snagu nakon radnog dana, nakon sna, spremna je ponovno se baviti svojim kreativnim radom za koje navodi da joj je drugo zanimanje.
Naravno, posao medicinske sestre joj je glavni izvor prihoda, ali svoju strast i radost bi voljela spojiti jednog dana u jedan posao, kako mašta o pokretanju terapijsko kreativne radionice.
“Sve dok živim i dok ću imati snage, živjet će moja ideja o osnivanju kreativno – terapeutske radionice s ciljem i svrhom poboljšanja kvalitete života svih potrebitih ģrađana naše Zemlje. Uz veliku podršku pojedinih mi kolega, vjerujem i nadam se da će jednog dana isto i zaživjeti. Dotad, molim Boga da mi da zdravlja i snage da svoj talent i ambicije mogu prenijeti na sve ljude koji vjeruju da nije u šoldima sve te da materijalno ne čini iskonsku sreću, već unutarnja ljepota koja itekako može ostaviti neizbrisiv trag u čovjeku”, zaključila je Vlatka.
