U SAD-u svaki dan u kalendarskoj godini je posvećen nekom fenomenu, predmetu ili pak živome biću u čast. Primjerice, 14. ožujka smo proslavili dan broja Pi, a 8. svibnja ćemo slaviti dan Zvjezdanih Ratova. Svoj dan primjerice ima i glazbeni instrument klavir, koji se slavi na 88. dan kalendarske godine, u čast 88 bijelih i crnih tipaka koje čine ovaj klasik među instrumentima.
No, manje je poznato da svoj dan imaju i ne toliko popularni – parfemi. Za mnoge znak luksuza i nedostižnog prestiža, parfemi su u svijetu kolekcionara pravi svijet za sebe, kao što je i slučaj kod hobista drugih vrsta. Tako se primjerice kolekcionari parfema, baš kao i drugi zaljubljenici u skupljanje predmeta, na internetu i uživo beskrajno raspravljaju o dostupnim i nedostupnim mirisima, njihovoj nabavci i slično.
Mi smo odlučili danas istražiti kako je biti zaljubljen u mirise i parfeme, ovdje, u Zagrebu. Manje je poznato kako je ugledni politolog s FPZG-a, prof. Zoran Kurelić strastveni zaljubljenik u mirise. Pristao je progovoriti o svojoj strasti, mirisima koje pamti i izazovima s kojima se susreće kao sakupljač ovih, za njega iznimno živih uspomena.
Pamti Pierre Cardin u obliku gljive
Naravno, profesor dobro pamti koji mu je miris prvi obilježio život. “Pamtim mirise koji su ostali cijeli život. Jedan je bio u srednjoj školi. Otac je na poklon dobio popularni parfem, odlično je mirisao. Još uvijek ga imam. To je Pierre Cardin koji je imao bočicu kao gljiva. To je bio izvanredan miris tada, danas je preformuliran i neprepoznatljiv.
Imao sam par kapi originalnog mirisa, ali su ishlapili. Zaboravio sam taj miris”, priča nam Zoran Kurelić. “Bio je toj moj potpis, moj parfem. Nosio sam ga i na svojem vjenčanju”, dodao je. U nastavku smo porazgovarali i o primjeni mirisa u svakodnevnom životu. Kako nam je i sam ispričao, parfem je tek nedavno postao predmet namijenjen i za muškarce.
“Parfem je nastao kao luksuzna roba i to za žensku publiku. Najvećim parfemskim kućama potrebne su bile godine da se etabliraju kod muškaraca u komercijalnom smislu”, otkrio je, a na naš upit o snažnom osjećaju seksualizacije muškaraca i žena pri reklamiranju ovakvih proizvoda, odgovara na sljedeći način.
Posjeduje stotine parfema
“To je svojevrsni dodatak na prezentaciju. To je neupitno. Miris nešto dodaje. Nisam nikad o tome tako razmišljao”, bio je kratak. “Stvar je puno kompliciranija. Ljudi kupuju neke parfeme jer su bili popularni prije četrdesetak godina. Cilj je miris, a ne jači status u socijalnim interakcijama”, zaključio je.
Profesor nam je otkrio kako do sada u životu nije bio na meti kritika zbog svog kolekcionarstva. Ono iziskuje puno vremena, prostora i možebitno novaca, ovisi o tome što se skuplja i u kolikim količinama. “To je moj hobi. Kako možete nekog kritizirati što je prikupio previše poštanskih markica. Ja imam par stotina parfema.
Nalaze se po cijelom stanu. U rotaciji imam sto mirisa. Njih špricam preko godine redovito. Ako bi ušli u priču još sa testerima, ima ih još par stotina. Toliko je stvari da ih ne stignem ni probati sve na papiriću”, otkrio je.
Sveti gral mirisa ionako nije nabavljiv
Zanimljivo, kolekcionare tište slični ili isti problemi kao i druge sakupljače. Svi oni imaju svoj “sveti gral”, predmet koji im nedostaje za upotpuniti kolekciju ili pak predmet koji silno žele imati i nije im problem provesti sate i sate u potrazi za njim, često ne pitajući za cijenu kada se isti pojavi.
“Situacija je ista kao i s drugima, da. Velika većina parfema koje ja želim se ne proizvode već godinama. Ja neću trošiti novce na to, mislim, nije ih moguće nabaviti. Kad bi ih i nabavio, pitanje je stanja, oni se mijenjaju, “puknu”, kemikalije propadaju pa se miris skroz promijeni”, otkrio je.
Za kraj, ostavljamo mirise koji se ne zaboravljaju. Za profesora Kurelića nema dileme, “patchouli” je nešto što ga instant vraća u rano djetinjstvo. “Patchouli je moj najdraži miris, bez premca. Znam i zašto. Kad sam bio mali, nosili su ga hipiji kao ulja. Oni bi prošli a ja bi se okrenuo i pomislio ‘pa što ovo fenomenalno miriši’. Danas imam barem deset mirisa tog tipa”, priča.
Esplanade slavi stoti rođendan: Njegovo ime na hrvatskom nije tako glamurozno
