Nekoć su dostavljači u gradu bili stopljeni sa svojom okolinom. Najčešće u automobilima ili na malim skuterima, nisu se isticali u prometu jer su uglavnom bili zaposleni za pizzeriju ili restoran od kuda ste naručili svoju hranu. Odavala ih je jedino eventualna reklama za dotični restoran na njihovom vozilu.
Danas, početkom 2025. godine, dostavljači su vjerojatno najbrojnija skupina na našim prometnicama. Uglavnom strani radnici sa žutim ili plavim torbama postali su sveprisutni, do te mjere da se građani čude kada ih nema na prometnicama. Jasno, oni tu silnu hranu nekome nose na kućni prag, a netko je tu hranu umjesto kuhanja u svom domu, istu morao naručiti.
Postaje jasno kako je pojam dostave ušao u sve pore našeg društva. Nekoć smo išli u trgovine za svu kupovinu, a danas je upravo suprotno, tek se rijetki predmeti ne kupuju online. Tako je i s hranom, oni koji ne naručuju gotova jela, možda će naručiti namirnice. Vrijeme je novac, a kuhanje luksuz koji si mnogi ne mogu priuštiti.
Nije joj jasno kako je prije bilo vremena
Kad se uzme u obzir potrebno vrijeme i sve češći inflatorni pritisci, naručiti gotovo jelo je mnogima isplativija opcija. Upravo se zbog toga razvila velika rasprava na Redditu gdje je jedna korisnica upitala zajednicu je li riječ o lijenosti ili nečemu drugom. Prenosimo dio njegove poruke. “Dakle ljudi moji jeste li vi toliko lijeni da vam je mrsko ići u dućan kupiti par kila krumpira i šampon za kosu?
i nemojte mi prodavati neke spike da se ne stigne, da radite bla bla. tih usluga do korone nije ni bilo pa smo svi bili živi i zdravi. čini mi se da je svima sve preteško u zadnje vrijeme, svi samo gledaju da sve prođe sto brže i bezbolnije. Svi smo se smijali kada je prije dvadeset godina izašao Idiocracy. samo daj, donesi, napravi mi uslugu, a ja ću fino tu bit na kauču u svojih dvadeset kvadrata kao u maloj zatvorskoj ćeliji”, zaključio je.
Očekivano, s ovakvim isključivim pristupom je dobio više kritika nego pohvala i tek pokoje pojašnjenje zašto je ova vrsta usluge eksplodirala u koroni, i zadržala se do danas. “Super za one kojima je dućan pod nosom. A mi koji se moramo do prvog konkretnog dućana voziti pola sata i još toliko doma, pa još barem sat vremena kupovati, pa gdje ću djecu ostaviti za to vrijeme?”, pitala se jedna korisnica i usput napomenula da bi u slučaju ulaska u trgovinu s djecom sigurno slušala traktate o neodgojenosti klinaca.
(Foto: Dragan Matic/Cropix)
‘Ne pada mi napamet hodati po tržnim centrima’
Drugi se ne srame onoga što je autoru rasprave neshvatljivo. Kažu da im je posve normalno iskoristiti ponuđeno i svoje vrijeme iskoristiti kvalitetnije. Neki pak rade i hibridno, dio kupuju u trgovini, dio naručuju online. “Nije da se ne stigne, ali više volim šetati s mužem po gradu i prirodi nego po dućanu.
Kupujem svježu hranu u dućanu, ali svu kozmetiku, odjeću, obuću, kućne potrepštine, ljekarničke proizvode – naručujem. Lijepo na poslu (da ne gubim svoje vrijeme doma) pretražim online gdje je što jeftino i naručim. Ne pada mi na pamet hodati po tržnim centrima. Hodam dovoljno, ali na svježem zraku, ne pod neonkama. I sve je to postojalo puno prije korone, to što vi to niste znali, vaš problem” zaključila je.
Bilo je i onih koji su uvjereni kako autorica teksta nema svoju djecu, inače bi joj bilo jasno koliki je spas imati mogućnost dostave, bilo gotove hrane bilo namirnica. “E pa draga moja, da imaš djecu, onda bi vidjela što znači kad ti Konzum Klik doveze dva paketa mlijeka, pelene, voće i povrće, meso i namirnice za kuhanje i kućnog ljubimca. Preuzmeš i platiš u 5 minuta, pospremiš stvari i riješila si se muke hodanja po dućanu, čekanja, guranja kolica, itd.”
Porezna objavila koliko su Hrvati potrošili u petak u trgovinama: ‘Broj računa je za 40 posto veći’
