Kad ujutro idemo na posao, fakultet, u školu ili već neko drugo odredište, ima li ljepšeg nego kad nas, prolazeći pored pekare, zapuhne onaj fini miris svježe pečenog kruha i peciva? Iako mnogi od nas nisu ranoranioci, prolasci pored ovakvih mirisnih pekara svakome podignu raspoloženje.
Jedna takva pekara, konkretno ona koja se nalazila u staroj kuću na uglu Ilice i Svetog Duha, bila je mnogima nezaobilazna svakodnevna stanica u kojoj bi, tek na brzinu kupili jedno pecivo i krenuli dalje svojim putem, ili pak uzimali topli kruh koji bi ubrzo završio na obiteljskom stolu. I tako iz godine u godinu. Mnogo se toga mijenjalo, ali za mnoge Zagrepčane ta je pekara bila i ostala sinomim za djetinstvo i mladost.
Ipak, na razočaranje brojnih Zagrepčana, ta je kuća nedavno srušena. Iako mnogi ističu kako pekara nije mogla izbjeći svoju ‘tešku sudbinu’ jer je kuća doista bila devastirana i stara, mnogi ne mogu prežaliti svoju omiljenu pekaru.
‘Dolaze novi ljudi…’
Tako su se u Facebook grupi Moja kvart – Črnomerec, ljudi izrazli žaljenje, a neki su bili posebno emotivni. “Nama, koji smo vezani za taj kvart i tu pekaru i popravljaonicu kišobrana je žao. Ode još jedan komadić našega života”, piše jedna nostalgična gospođa.
“Dolaze novi ljudi… Nove vizure. Svijet se mijenja. A i mi nismo isti, najljepše godine mladosti sam čekala tramvaj na stanici preko puta… Išla u telefonsku govornicu na toj stanici. Dok sam ja bila dijete i mlada umjesto pekare tu je bila kožno -kozmetička ambulanta, a do nje pilar drva na Svetom Duhu. Davno sam ja bila mlada”, prisjeća se nekog drugog vremena jedna Zagrepčanka.
“Puno prije pekare tamo je bio kozmetički salon tako da je sa rušenjem otišlo ne samo sjećanje nego i dio starog kvarta koji postaje betonski geto”, smatra jedna gospođa.
Zagrepčanin u nevjerici zbog promjene u zgradi: ‘Prije toga je sve savršeno funkcioniralo’
‘Otišao jedan dio mog djetinstva’
“Zagreb gubi svoju dušu”, “Za koju godinu Zagreb će biti neprepoznatljiv”, “Doslovno pišem danas frendici, ode nam djetinjstvo, tamo smo svaki dan kupovale čokoladne buhtle i žicale škarnicle za dane kruha u školi”, “Otišao jedan dio mog djetinstva i mladosti “, “Tamo su bili najbolji pereci na svijetu”, “Porušite cijelu Ilicu do Iličkog placa , uništite sve kaj je Zagreb činilo ugodnim srednjoeuropskim gradom”, 2Nestaje moj kvart”, glase tek neki od komentara.
Ipak, ima mnogo onih koji stvari gledaju iz praktičnijeg ugla, upozoravajući da je zgrada bila stara te da je vrijeme učinilo svoje. “”Hvala Bogu! Uvijek kad bih tamo prolazio kroz glavu mi je prolazila misao “Bože, samo da se ovo ne uruši na prolaznike”. To je već davno trebalo učiniti”, piše jedan Zagrepčanin.
‘Pa bila je ruševina’
“Hvala Bogu da su to srušili. Pekara je bila odlična, istina, ali kuća za ništa drugo nego rušenje”, “Pa bila je ruševina, a nitko ju nije htio održavati i to se moglo očekivati, da će se rušiti”, “Pa bila je stara i trula. Vrijeme svoje nosi”, “Hvala Bogu, jedna zgrada opasna po građane manje”, “Super treba nešto ljepše napraviti, ovo je bilo u raspadu”, glase neki od komentara.
“Bila je derutna i jadna, ali baš mi je bila draga. Uvijek sam se nadala da će je obnoviti.
Nestaju te donjogradske kućice, šteta”, zaključuje jedna Zagrepčanka.
