U narodu se ovaj blagdan nekad nazivao i malim Božićem, a u Zagrebu se 1. studenog obitelj okuplja i prisjeća predaka, obilaze se groblja, a potom na red dolazi i ručak. Što se u Zagrebu jelo i jede za Sisvete, pojasnila nam je baka Ljubica.
“Već sam samljela orah, prvi dio pripreme za blagdanski obed. Meni dođu i djeca i unuci, tak da je neizostavna makovnjača i orehnjača. Kod nas se jede perad, kako kad, moji vole puricu pa ja nju kupim. Može i guska ili patka. Kad smo bili mali, onda se kuhala cijela kokoš, pa kad bi se juha zgotovila, se koka dela u peć, tak skuhana, cijela, da se još zapeče”, prisjetila se.
Nas je zanimalo kako Ljubica, iz stare zagrebačke obitelji, priprema omiljeni prilog uz pečenu perad. “Dan ranije ja zamijesim i mlince. Kaj se toga tiče, brašno i voda, može prstohvat soli, ali ne mora. Razvaljaju se, ne pretanko”, započela je ona pojašnjavati.
‘Tajna je u tome’
” Trebaju peći na šporetu na drva, gore na ploči, koja mora biti usijana. I to kratko, dok ne izađu smećkasti mjehuri, pa se okrene mlinac na drugu stranu. Pečene ih ja stavim pod kuhinjsku krpu”, dodala je.
“U ovome vam je štos da ne budu pregnjecavi. Kaj se tiče kuhanja, oni se ne kuhaju. Voda mora zakipiti, voda se posoli, i onda se mlince pofuri s kipućom vodom. Kratko, onda ih se procedi. Onda se mlinci metneju na masnoću, oni moraju biti masni. Tko kak voli, ali u protvan di se purica pekla, nutra. I promiješa se. Onda ih se može vratiti u pećnicu, da se malo još zapeku. Posluže se vrući, uz meso. To je jako jednostavan, a fini prilog mesu”, napomenula je.
Njen posljednji savjet vezan je uz pripremu peradi, pred pečenje. “Večer prije se dobro nasoli i natrlja svinjskom masti, to kaj se peče”, kratko je dodala baka Ljubica. “Poslije obeda ja skuham kavu, poslužim orehnjaču i makovnjaču, pa ide i neki digestiv i malo ugodnog razgovora”, zaključila je.
