Često čujemo da je nejednakost jedan od najvećih problema našeg društva. Dohodovna nejednakost često se mjeri Ginijevim koeficijentom, gdje vrijednost 0 označava potpunu jednakost, a 1 potpunu nejednakost. Prema podacima Eurostata i Svjetske banke, Hrvatska ima relativno umjerenu dohodovnu nejednakost u usporedbi s drugim zemljama EU-a. Ginijev koeficijent u Hrvatskoj je oko 0,29–0,30, što je blizu prosjeka EU-a.
Ipak nejednakost je različita po regijama, a prosječni prihodi znatno su veći u Zagrebu i Istri. Također, stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj iznosi oko 20%, što znači da je petina stanovništva ugrožena.
Iako prema definicijama pripadamo među razvijene države, mnogi građani preispituju što to zapravo znači, a na Redditu je nedavno pokrenuta zanimljiva rasprava na tu temu. “Razvijena zemlja nije mjesto gdje siromašni imaju automobile. To je mjesto gdje bogati koriste javni prijevoz“, prenio je jedan korisnik citat kolumbijskog političara Enriquea Peñalose.
‘Mi smo daleko od toga’
Mnogi su se složili s ovom tvrdnjom i naveli da je naše društvo opterećeno pokazivanjem statusnih simbola i da mnogi građani zapravo žive iznad svojih financijskih mogućnosti. “Što više vremena prolazi, apsolutno se slažem s navedenim. A pravi primjer je naš gradić u kojem živimo”, napisao je jedan Zagrepčanin.
Neki su napisali kako nije riječ o floskuli, odnosno da tako izgleda stvarnost u brojnim razvijenim gradovima. “Kod nas u javnom prijevozu vidiš umirovljenike, djecu i studente uglavnom, u svim razvijenijim zemljama u kojima je razvijen i javni prijevoz, svi se voze podzemnom ili tramvajem i pokušavaju izbaciti automobile iz centra grada i imati što više pješačkih i biciklističkih zona. Kad samo pogledaš Beč u kojem je godišnja karta za javni prijevoz 365 eura, sto je samo 1 euro dnevno. Ali mi smo daleko od toga jer je i stanje uma naših građana drugačije, a automobili su statusni simboli“, napisao je jedan korisnik.
Za usporedbu, cijena ZET-ove godišnje karte općeg kupona, kako stoji na službenim stranicama ZET-a, je 461,88 eura, dakle 1,27 eura dnevno.
Sve je spremno: Banke u četvrtak uvode veliku promjenu, svi će ju osjetiti
‘Ona gdje imaš mogućnost za razne metode prijevoza’
Neki su istaknuli da nije riječ samo o svijesti građana, već da grad ima velike infrastrukturne nedostatke. “Grad Zagreb dopušta izgradnju velikih stambenih naselja daleko van tramvajskih zona te se onda naknadno uvode autobusne linije koje nemaju dovoljan kapacitet tj. propusnost tijekom špice, umjesto da se u stvaranje naselja ‘ubaci’ tramvajski koridor – najbolji je primjer Špansko/Malešnica/Jankomir“, napisao je pa upozorio da je svaka bolnica u Zagrebu sjeverno od pruge i da je problem što se do svake bolnice mora voziti kroz grad.
Jedan korisnik istaknuo je kako bi građani u razvijenoj državi trebali imati sve opcije na stolu. “Ove rasprave uvijek crno-bijele. Ili si stalno u autu, ili si stalno u javnom prijevozu. Razvijena zemlja je ona u kojoj imaš mogućnost do većine odredišta doći raznim metodama prijevoza, tako da i zdrav, i mlad, i star, i bolestan, i u kolicima, i slijep, i gluh mogu doći kamo trebaju doći načinom koji im najviše odgovara u tom trenutku. Nit je javni prijevoz za sve, svakog, u svakoj situaciji, nit je automobil, nit je bicikl, nit je hodanje”, napisao je.
Mnogi su pak napisali kako se Zagrepčani ne bi toliko oslanjali na automobile da je javni prijevoz bolji, a činjenice pokazuju kako je riječ o “samoispunjavajućem proročanstvu”. Zbog lošeg javnog prijevoza na cestama je sve više autiju, a zbog sve većeg broja autiju na cestama, javni prijevoz postaje još gori.
‘Dosta ekipe živi izvan mogućnosti’
“Pa mislim da kod nas ima dosta ekipe kaj živi izvan mogućnosti, pa koriste aute kao statusne simbole. I mislim da bi se dosta ljudi vozilo javnim prijevozom da se mogu pouzdat u njega (za Zagreb govorim). I mislim da tko god ne živi u većem gradu da mora imati auto jer inače si u problemu (mali broj hitnih na tom području, pa ak ti se nešto desi ili nekome da se možeš odvest na hitnu)”, uoči je nekoliko problema jedan Zagrepčanin.
Iako je ova rasprava o veoma slikovitoj interpretaciji razvijenosti države, istraživanja obično obuhvaćaju mjerljive podatke, poput prosječnog dohotka po stanovniku, prosječne stope nezaposlenosti i stupnja obrazovanja stanovništva. Ovi podaci mogu dati čvrste informacije koje se mogu lakše uspoređivati s drugim državama, dok ovakve slikovite “definicije iz naroda”, mogu dati realističan uvid u živote građana.
