Temperatura, otekline, bolovi u kostima: Simptomi opake bolesti koje ne smijemo zanemariti

U rujnu se obilježava Mjesec svjesnosti o raku u dječjoj dobi. Tom prilikom ovog mjeseca razgovaramo s onkolozima, članovima humanitarnih udruga, hrabrim pacijentima koji su se borili s ovom teškom bolešću te njihovim obiteljima. Cilj nam je informirati građane o ovim bolestima, ali i pružiti nadu onima kojima je najpotrebnije.

Kada dijete oboli roditelju se ruši cijeli svijet, no svaki roditelj skupi snagu i nakon toga kreće u borbu za zdravlje svojeg djeteta. Rak u dječjoj dobi može imati razoran učinak, ali uz pravovremenu dijagnozu i adekvatno liječenje, mnogi oboljeli mogu se izliječiti.

Koji su najčešći tipovi raka kod djece, kako prepoznati simptome, što roditelji trebaju znati ako im dijete oboli od maligne bolesti objašnjava pročelnica Zavoda za pedijatrijsku onkologiju i hematologiju s dnevnom bolnicom “Mladen Ćepulić” – Klinike za dječje bolesti Zagreb, izv. prof. dr. sc. Jasminka Stepan Giljević dr. med., prim.

Djeca često ne pokazuju tegobe i bolove

Koji su najčešći tipovi raka kod djece?
Najčešći maligni tumori dječje dobi su u 50 % djece leukemije i limfomi, a u 50 % djece susolidni maligni tumori. Od tih tumora najčešći su tumori mozga. Slijede ostali tumori: tumori abdomena, tumori lokomotornog sustava, maligni mezenhimalni tumori te ostali rijetki tumori.

Kako se simptomi raka kod djece razlikuju od simptoma kod odraslih?
Svako dijete i svaki onkološki bolesnik ima svoju priču. Ono što je kod djece jako važno jest da dijete često ne prikazuje bolove i ostale tegobe, zaigrano je te je važno pogotovo u manjoj dobi nadzor djeteta kod primjerice kupanja. Kasnije, pogotovo u adolescentskoj dobi kada se oni povuku u sebe treba pitati je li nešto nije u redu, kod djevojčica naučiti ih na samopregled dojki… Treba biti prisutan roditeljski nadzor.

Postoje li faktori rizika za razvoj raka u dječjoj dobi?
Postoje! Mogu se detektirati, ali rade se u samo određenim indikacijama. Što se tiče genetskog opterećenja u obiteljima gdje ima više malignoma nastoji se napraviti onkogenetski profil. Kod ostale djece bitno je da se provodi zdrava ishrana, bez konzervansa, aditiva što na žalost danas nitko ne radi dovoljno s obzirom na brzu hranu. Najjednostavnija hrana je raznovrsna hrana i to ja najbolja opcija.

Psihologinja Klinike za dječje bolesti Zagreb ima poruku za roditelje: ‘Ovo je izuzetno važno’

Kod nekih tumora treba paziti na otekline

Koji su najčešći simptomi koje roditelji trebaju pratiti?
Kod hemoblastoza imamo nejasne temperature koje treba pregledati nadležni pedijatar ili liječnik opće medicine i napraviti osnovnu dijagnostiku. Ipak, moram naglasiti da se ponekad takve bolesti mogu otkriti i bez simptoma. Također, kod nekih tumora koji su važni za prepoznavanje u smislu oteklina koje treba dalje dijagnostički obraditi. Nadalje, tu su i bolovi u kostima koji se pojavljuju ili kod tumora lokomotornog sustava, ali mogu se dogoditi i kod bilo koje infiltracije koštane srži. Promjene na očima govore o mogućem retinoblastomu.

Kako se postavlja dijagnoza raka kod djece?
To je postupak koji treba trajati kratko i vrlo je intenzivan te je težak za dijete i za roditelje. Dijagnostička procedura je individualna s obzirom na samu sumnju na tumor, ali recimo da je to kod solidnog tumora često slikovna dijagnostika koja ide do magnetske rezonance, PET CT-a, biopsije tumora i obrade materijala Analizom tumorskog materijala, bilo da je koštana srž ili bioptat samog tumora dolazi se do samog imena i prezimena tj. dijagnoze tumora. Slikovnom dijagnostikom odgovara se na pitanje stadija tumorske bolesti.

Koje su trenutne metode liječenja dječjeg raka?
Imamo veliki broj metoda liječenja raznih protokola liječenja, ali je važno naglasiti multidisciplinarno liječenje. Potreban je timski rad. Kod recimo jednog solidnog tumora liječenje ide od preoperativne kemoterapije u želji da se tumor smanji, operativnog zahvata, po uvidu u patohistološki nalaz postoperativne kemoterapije te eventualno radioterapije kod viših stadija tumora. Nakon toga ide terapija održavanja. Postoje posebne terapije kod primjerice neuroblastoma – imunoterapija, a postoje i ciljni lijekovi koji se vežu za određene receptore na tumorskim stanicama. Svaka tumorska bolest ima svoje modalitete liječenja.

Rak je rijetka bolest

Kako možemo podići svijest o dječjem raku u zajednici?
Na ovaj način na koji ste nas i vi motivirali… Da budemo u medijima, školama, da imamo svjesnost problema. Naše udruge su vrlo aktivne, Krijesnica, Ljubav na djelu i ostale udruge pozivaju nas na razna predavanja. Također naši preživjeli pacijenti se okupljaju i na neki način surađuju i svojim pozitivnim primjerom mogu dati kvalitetnu informaciju odnosno pobuditi svjesnost o dječjem malignomu u zajednici.

Koje su najvažnije poruke koje želite prenijeti roditeljima i širem društvu tijekom Mjeseca svjesnosti o raku u dječjoj dobi?
Prva je poruka da je rak rijetka bolest, trebamo paziti na naše dijete, gledamo njegov rast i razvoj, javljamo se liječniku u slučaju nekakvih promjena. Ono što treba reći da je prognoza liječenja tumora dobra, odnosno petogodišnje preživljenje ide prema 90 % pogotovo prema nižim stadijima tumorske bolesti.

Kako obitelji mogu pomoći djeci da se nose s dijagnozom i liječenjem?
Obitelj je neizostavan dio procesa liječenja, tako da trebaju uz roditelje biti aktivni i bake i djedovi i šira obitelj. Ne boravkom u bolnici, jer mi ipak imamo imunokompromitirane bolesnike, nego aktivnošću u smislu pripreme za bolnicu, brige o drugim članovima obitelji i slično, kuhanja ili što god mogu obaviti s drugim djetetom, itd.

Martina radi kao medicinska sestra na onkologiji: ‘Teško je to gledati, ove situacije nas najviše pogode’

Inovativne terapije i legislativni postupak

Što vas je motiviralo da postanete dječji onkolog?
Moram priznati da sam primarno htjela biti pedijatar. To mi se i ostvarilo na početku pedijatrijske karijere, pisala sam magisterij o tumoru abdomena u dječjoj dobi tj. Wilmsovog tumora. Nekako sam krenula u komunikaciju s tom djecom, jedanput kada krenete, sve više učite i želite sve više znati. Nisam požalila, to je vrlo težak posao, kompleksan. Vi imate liječenje bolesnika, ali imate i osnovni nadzor, potpornu terapiju, a kasnije praćenje bolesnika.

Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate u svom radu?
Rekla bih da je to u problemu inovativnih terapija. To je nešto što će svaki roditelj željeti pružiti svom djetetu, pogotovo kod djeteta kod kojeg proces liječenja ne ide u dobrom smjeru, onda je taj legislativni postupak oko novih lijekova malo kompliciraniji pogotovo kod sve djece. To je onda izazov kako doći do lijeka. U principu za registrirane lijekove nemamo problema, međutim za lijekove koji su u fazi ispitivanja teško je doći u kliničku studiju koja je u Americi i ponuditi tom djetetu odnosno toj obitelji modalitet liječenja.

Koji su vam najznačajniji trenuci u karijeri kao dječjeg onkologa?
Teško je ovo pitanje, jer postoje trenuci koji se odnose na profesionalni razvoj, a postoje i oni predivni trenuci dječjeg osmijeha koji se dogode i za vrijeme liječenja i kontrole. Veliki je broj priča priča koje su opteretile, a s druge strane obogatile moj život. Ipak, i dalje mi je drago što je to moj poziv.