Tema o kojoj se uvijek ima nešto za reći: ‘U kakvim uvjetima rade, i koliko ih ima, dobro i rade’

Pacijenti u čekaonici bolnice, ilustracija (Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX)

Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu – da što prije ozdravi, stara je poslovica. I baš nje se sjetimo na Svjetski dan bolesnika čije je utemeljenje objavio sveti otac Ivan Pavao II 1992., u duhu ideja koje su prethodno izražene u apostolskom pismu Salvifici Doloris iz 1984. godine.

Svjetski dan bolesnika obilježava se svake godine 11. veljače, a njegov cilj je poticanje svijesti o nužnosti primjerene skrbi o bolesnicima, poštivanja njihovih prava te pružanja suosjećanja koje zaslužuju i trebaju.

Tim povodom mi smo u našoj Facebook anketi pitali naše čitatelje koja su njihova iskustva s pravima pacijenata u Hrvatskoj, te smo izdvojili su neke od najzanimljivijih odgovora.

‘S vezom je puno lakše’

“Moraš biti strpljiv, ponizan i moraš sam postavljati pitanja inače ćeš ostat uskraćen za puno važnih informacija. Ako nemaš vezu, postoji mogućnost da loše prođeš, dobiješ lošiji lijek ili krivu informaciju.

Bitno je da neke stvari provjeriš na još tri mjesta da bi došao do validne informacije ili dijagnoze ili terapije. S vezom je sve puno lakše. Uglavnom, nije bajno. Najisplativije je ostati zdrav i nikad ne zatrebat pomoć kod doktora”, komentar je jednog čitatelja.

“Nikakva dijagnoza nije pisala, lažiraju se stručna mišljenja, pogrešni antibiotici, izgubljen nalaz, bahatluk”, “Pusto slovo na papiru, koja prava. Na svaki specijalistički pregled se čeka mjesecima. Neki uopće ne odgovaraju na obrazce za narudžbu. I onda mi o pravima”, “U ovoj državi je poželjno NE biti pacijent”, nadovezali su se drugi.

“Svaka pohvala zdravstvenim radnicima. Nemam problema, brzo dolazim na red možda zato kaj sam onkološki pacijent, a možda i kaj sam simpatična i brbljava pa me se hoće prije riješiti”, “Samo se za neke preglede malo kraće čeka, ima jako dobrih doktorica i zdravstveni radnika”, “U kakvim uvjetima rade, i koliko ih ima, dobro i rade”, zaključili su neki od čitatelja.

Dvije Zagrepčanke žive da bi pomagale bolesnima: ‘Bilo je teških suočavanja sa smrću’