Najtraženije zanimanje prošle godine bili su prodavači, dok su kuhari prestigli konobare i s trećeg mjesta dospjeli na drugo. Konobari su tako pali na treće mjesto, a skladištari i vozači zadržali su svoje pozicije na četvrtom i petom mjestu.
Na svim burzama rada, oglasima, agencijama prodavači se traže suhim zlatom, no uvjeti ne slijede potražnju. Osim nekih velikih koji svojim zaposlenicima nude dobre uvjete, dobre plaće, većina ipak nudi prosječno za puno posla.
„Radim kao prodavačica u malom kvartovskom dućanu već sedam godina. To nije posao iz snova, ali je pošten posao, i ponosna sam na to što radim. Ipak, moram priznati da živimo od mjeseca do mjeseca, jer plaća minimalna. Prije nije bilo tako, plaća je bila viša, ali su i troškovi bili znatno manji nego danas, kada inflacija pojede sve“, priča nam prodavačica iz Zagreba Tanja.
Najtraženiji prodavači, kuhari i konobari
Iako se prodavači traže, uvjeti osim u nekim većim lancima nisu toliko bajni. Naime, prodavač ili trgovac u malim trgovinama radit će sve što je potrebno.
„Radimo sve, slaganje robe, naručivanje, čišćenje, blagajnu, obračun, nema nas puno, sada smo samo nas dvije i moramo znati sve. Vikendi su nam nekad bili šansa za dodatnu zaradu. Nedjelje su donosile najviše prometa jer ljudi tada najviše kupuju. Svi dolaze u mali kvartovski dućan po par sitnica koje im nedostaju, a tako se onda cijeli dan prodaje. Istina je da su znale biti naporne, ali to je bio jedini dan kada se moglo zaraditi malo više“, priča nam prodavačica.
Prema podacima Ekonomskog instituta iz lipnja, popis pet najtraženijih zanimanja u Hrvatskoj ostao je nepromijenjen tijekom protekle godine. Najtraženiji su i dalje prodavači, a za njima slijede kuhari, konobari, skladištari i vozači. Najveći pomak na listi zabilježili su građevinski inženjeri, koji su s 15. skočili na 9. mjesto.
Skandal u Zagrepčanima omiljenoj trgovini: ‘Ponašaju se kao da smo smeće’
Uvjeti u velikim lancima su bolji
Potrebe za radnicima, neki rješavaju tako da zaposle strane radnike, što dio građana zamjera zbog nepoznavanja hrvatskog jezika. No, poslodavci premošćuju nedostatak radne snage kako god znaju.
„Kad je zabrana rada nedjeljom stupila na snagu, vlasnik je pokušao zadržati sve nas, iako su prihodi pali. I onda, nakon nekog vremena, rekao nam je kako više ne može pokriti sve troškove, jedna kolegica, koja je došla zadnja, morala je otići. Samo tako, žena s dvoje djece“, govori nam naša sugovornica.
Mnogi poslodavci upozoravaju da kronični manjak prodavača otežava poslovanje, a situacija se ne mijenja ni tijekom sezone kada je potreba još veća.
„Najteže mi je kad čujem kako ljudi pričaju da je sad super jer “prodavačice napokon imaju slobodne nedjelje.” Istina, imamo. Ali što nam to znači? Ni subota ni ponedjeljak ne donose dovoljno prometa da pokrijemo ono što smo gubili nedjeljom? Poslala sam otvorene molbe u jednu drogeriju, dva trgovačka lanca, nadam se da će nešto upaliti, jer su uvjeti znatno bolji“, zaključuje prodavačica iz malog kvartovskog dućana.
