Četvrtak je, 23 su sata navečer, neobičan prizor usred Zagreba. Pred bazilikom sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu parkiralište je puno auta, svjetla u crkvi su upaljena, a u crkvi, ispred i oko nje stotine ljudi. Nije odjednom crkva postala kafić niti noćni klub već su završile još jedne Duhovno-duhovite večeri, vjerski program za mlade koji je ovog listopada krenuo sa svojom sedmom sezonom.
Interes mladih ni nakon toliko godina nije splasnuo. Broj onih koji dolaze na vjerski susret se i ove godine dodatno povećao, kaže voditelj svećenik fra Stjepan Brčina.
“Svake godine je sve veći veći odaziv. Ne samo da dolaze mladi iz Zagreba. U četvrtak su mi se javili da su došli neki iz Novog Marofa, iz Petrinje, znaju doći ljudi čak s otoka Cresa, dođu i ljudi iz dijaspore. Misa se prenosi na Laudato televiziji i ljudi koji znaju da postoji kada idu kući u iz inozemstva u Bosnu ili Slavoniju onda četvrtkom svrate ovdje. Posjećenost je svake godine sve veća i veća.”
A to se potvrdilo i ovog četvrtka. Već oko 18:30 počinju pristizati mladi kako bi zauzeli dobra mjesta u crkvi jer u 19 sati kada program počinje redovnom svetom velika i prostrana crkva je krcata. Program počinje redovnom misom, ispovijedaju četiri svećenika kako bi se brojni mladi mogli ispovjediti. Fra Stjepan Brčina ima dovoljno ministranata i pomoćnika, a zbor mladih koji pjevaju na misi opremljen je instrumentima, ozvučenjem tako da je i sama misa već impresivan događaj koji drži pozornost mlade populacije.
“Tu sam upoznala Boga, njegovu ljubav”
S propovjedaonice fra Stjepan ne nudi mladima neku jeftinu, ukrašenu, zavodljivu mlaku priču o kršćanskoj vjeri. Govori se o stvarima iz svakodnevnog života i to bez uljepšavanja. Ovog četvrtka poruka mladima je bila ako vjera nije neki jeftini oblik praznovjerja u kojem se pomoliš, ili se duže vrijeme moliš, za nešto što si zaželiš pa ti to Bog onda ispuni kao automat za ispunjavanje želja. Njegove iskrene propovijedi koje često znaju biti i stroge kada su u pitanju nepoželjni oblici ponašanja, ali to mlade ne odbija od dolaska na susret.
Studentica Karla ima svega 19 godina i počela je dolaziti na susrete prošle godine, kako kaže, ne znajući na što dolazi.
“Prijateljica je vidjela audiciju za zbori prijavile smo se. Nisam ni znala tko je fra Stjepan Brčina i stvarno nisam znala u šta dolazim, ali zato kad sam iskusila to sve, stvarno velika promjena. Tu sam upoznala Boga, njegovu ljubav. Shvatila sam da ako će me itko ikad voljeti to će biti On , On me jedini prihvaća ovakvu kakva jesam. Meni su iskreno još bolje takve propovjedi jer me sasiječe i onda znam stvarno šta trebam pripaziti i kako. Više volim kad je netko oštriji, nego da nas štedi. Počela sam paziti kako se ponašam, živim tako da budem bolja osoba svaki dan. Da budem što bliža svetosti. Nikad radosnija nisam bila”, rekla je Karla.
Poznati svećenik upozorio na zanemareni grijeh: ‘Toga ima samo u Hrvatskoj, bolesni smo’
Fra Stjepan Brčina poznat je po svojim strastvenim propovijedima i porukama koje često odjeknu u javnosti.
“Ja sam u službi Bogu i ja ne podilazim ljudima. Ja ću napraviti grijeh ako podilazim ljudima. Ja nisam primijetio da manje ljudi dolaze zbog mojih propovijedi. Zašto su onda toliko slušane, zašto su pregledavane. Zašto onda dolazi toliko ljudi u crkvu. Jesam li ja nekoga otjerao zbog toga. Ljudi cijene istinu. Dosta je ljudima politike, podilaženja, ljudi cijene istinu.
Ja ne volim propovijedi u kojima se prepričava nešto bilo je prije dvije tisuće godina. Čekaj mi danas imamo problem. Ja govorim sa žarom, ali, ono što mladi osjete, iako sam možda strog, ozbiljan, to je moj karakter, način, osjete da im govorim s ljubavlju jer im želim dobro. Danas ljudi vole da ih se probudi”, ističe fra Brčina.
Stotine mladih kleči, plaču, pjevaju
Nakon mise slijedilo je predavanje mlade psihologinje Danijele o psihologiji bludnosti, pornografije, usputnih i neobveznih spolnih odnosa. Poslije tog dijela, oko 21 sat, slijedio je vrlo emotivan dio susreta- klanjanje. Svjetla u bazilici su se ugasila, stotine mladih ljudi, od tinejdžera da pa do onih blizu tridesetih, kleknulo je, počela je mirna meditativna glazba i niz emotivnih duhovnih pjesama u izvedbi zbora mladih. Traje punih sat vremena, bilo je tu jecanja, plakanja, vrlo emotivnih doživljaja tog tihog i meditativnog dijela susreta.
Emotivno to doživljava i 23 godišnja Ivona, 23 godina koja je počela ove godine dolaziti na susret.
“Prvo dolazim zbog Boga. Zbog mira koji osjetim. Zbog ljudi koji su stvarno opušteni divni. Lijepo je s njima za razgovarat. Pozitivni su. Dolaze tu svi s nekim problemom i kad odlazimo iz bazilike osjećamo se svi poletnije i veselije. Otkad sam ovdje počela dolaziti kad sam imala to iskustvo živog Boga to me stvarno nekako promijenilo, dotaknulo do te neke mjere da stvarno vidim koja je bit tog svega. Otad dolazim svaki tjedan i to je vrhunac mog tjedna gdje se mogu opustit vidjet ovdje ljude i nekako osjećam se puno bliže Bogu ovdje nego vani”, otkrila je Ivona.
Što znači iskustvo živog Boga?
“Nikad nisam imala to neko iskustvo da sam stvarno osjetila u sebi zašto vjerujem u Boga. Meni je to nekako bilo usađeno obiteljski, ali nisam imala nikakve svoje razloge i onda kad sam osjetila tu neku prisutnost, te neke trnce, to je bilo na klanjanju prvi put i prvi put kad sam došla, kad sam se stvarno uspjela nekako i otvoriti i smirit, i to je onda krenulo”, dodala je mlada Ivona.
Susreti se snimaju i objavljuju na društvenim mrežama pa atmosferu možete pogledati i na youbube kanalu budiFRAjer.
Nakon meditacije radost slavljenja
Iako je prošlo već gotovo tri sata program još nije završio. Iako nismo u nekom disko klubu, ne nizaju se glazbeni brojevi popularne pjevačice iz susjedne zemlje stotine mladih i dalje je tu. Bazilika je jednako puna kao što je bila u 19 sati. Skoro nitko nije otišao nakon sat vremena klečanja, naprotiv, svi se ustaju, ponovno se pale svjetla i slijedi mnogima najbolji dio- slavljenje.
Nakon mise, ozbiljnog predavanja, meditacije i dubokih emocija na kraju dolazi radost i veselje. Za sami kraj bend mladih zajedno s punom crkvom, fra Stjepanom, ministrantima, svima prisutnima u crkve pjeva vesele pjesme slavljenja Boga. Treba istaknuti da u programu sudjeluju sami mladi, od zbora pa do drugih aktivnosti u organizaciji i realizaciji susreta,
Koji je razlog uspjeha, pitali smo fra Brčinu.
“Ljudi žele iskustvo Boga. Oni tu dolaze, nalaze utjehu. Odlaze ohrabreni i to iu drži tjedan dana. Inače ne bi imali razloga ovdje dolazit usred radnog tjedna i biti tri sta nazočni u crkvi. Mislim da je danas mladim ljudima važno donijeti iskustvo Boga, a ne samo teorije. Drugo je kad ljudi dožive iskustvo, onda se zaljube u Boga. Puno je onih koji su doživjeli iskustvo Boga, ostali su ovdje služiti kroz svoje talente- Netko fotografira iz multimedijske grupe, netko će taj video objaviti na youtube kanal. Neki sviraju, neku pjevaju, neki poslužuju. Neki ministriraju, neki mole. Jer to je ta Božja ekonomija. Što više daješ to više primaš”, tumači pokretač ovog zagrebačkog fenomena.
“Moj život se promijenio”
Cijeli je susret i njegov program prilagođen i odgovara današnjim mladima. Za razliku od misa kojima prisustvuju njihove bake ovi mladi sudjeluju u dinamičnom, pažljivo osmišljenom, dramatičnom i teatralnom događaju koji je u stanju zadržati njihovu pozornost čak tri sata.
No, nakon susreta i svega što su doživjeli, osjetili i čuli mlade sutra čeka život, svi izazovi, prepreke, borbe kao i svakog drugog. I oni sami i fra Stjepan ističu baš to što se događa nakon, a ne samo na Duhovno-duhovitim večerima.
Tin Kujundžić ima 28 godina i već tri godine dolazi na susrete.
“Moj život se promijenio otkad sam upoznao Boga i neke prave temeljne vrijednosti života. S 25 godina sam prvi put došao ovdje. Promijenio sam se tako da sam počeo brinuti o drugima, preispitivati svoj život, uvidio sam što je grijeh, gdje sam slab gdje se trebam boriti. Ja nastojim osjećaje primijeniti na cijeli tjedan, tako da ne bude to samo ovaj događaj ovdje tih par sati, nego da se to nastavi i sutra i subotom i nedjeljom, da dajem maksimum od sebe i da budem dijete Božje, da tako živim.
Na poslu gdje bih odreagirao grubo odreagiram dobro, pokušavam gledat da smo svi isti, a ne da sam ja bolji od drugih, i u obitelji i na poslu. Uvijek sam mislio da sam ja nešto bolji od drugih, sada ne gledam ljude više s visoka nego kao da smo braća”, kaže Tin.
“Definitivno sam vidjela promjene na svom ponašanju. U obitelji sam bila mirnija, razgovarala sam češće s mamom i tatom. Imala sam veću potrebu pomoći ljudima, npr. beskućnicima kad hodam gradom. Prije bi više manje samo odmahnula rukom, sad ono, nekako kao da me dotakne u srce i kad vidim te ljude imam stvarno potrebu pomoći”, posvjedočila je pak 23-godišnja Ivona.
Fra Brčina smatra da duhovna poruka itekako dopire do mladih.
“Ljudi su danas gladni i žedni Boga. Tu su konkretni plodovi. Vidimo promjene njihovih života. Ti ljudi drastično mijenjaju svoje živote, prilagođavaju evanđelju. Jedan od primjera je i služenje. Nađite mu čovjeka koji će danas raditi nešto besplatno, a pogotovo je jako lijepo vidjeti mladog čovjeka koji služi Bogu, služi drugima, za dobro drugih.
Kod autentičnog obraćenja mladih vidiš da poštuju Božje zapovjedi, pokušavaju svoj život prilagoditi evanđelju. Naravno, svi smo na putu svetosti, nitko nije savršen. Nitko nije svet. Svi očekuju od katolika da smo anđeli, sveti, ne mi smo grešnici kao i svi drugi koji samo želimo postati sveti.”
View this post on Instagram
Druženje nakon svega
No ni slavljenje nije kraj Duhovno-duhovite večeri, svjetla gore, a ljudi ima i nakon 23 sata jer je nakon svega druženje. Sa vjerskog susreta od 3 sata nisu izašli neki ozbiljni, namrgođeni, ili fanatični mladi ljudi koje je netko zaludio, isprao im mozak nekim radikalnim porukama i stavovima već normalni veseli ljudi koji su nakon toga popili pivo, gemišt, Coca Colu, kavu, družili se zajedno, smijali, upoznavali jedni druge… Baš kao bilo koji drugi mladi čovjek.
Tomo ima 24 godine i već godinu i pol dolazi, kaže kako su u društvu prihvaćeni iako četvrtkom do 23 sata borave u crkvi, a ne u kafiću.
“Ima ljudi koji razumiju takve stvari i neće me gledati kao čudaka. Ima ljudi koji, kada im se spomene da je osoba religiozna, nastane neugodna tišina, ali vrlo brzo shvate i to prihvate. Ne bih rekao da sam osjetio neko odbijanje zato što sam vjernik. Ne bih rekao da je nepopularno. Rekao bih da se danas to prihvaća bolje nego prije par godina kad sam ja bio malo mlađi. Puno više ima razumijevanja oko toga.”
