Sve više Zagrepčana seli se iz grada iz istog razloga: ‘Ne kanim se vraćati’

Gužva u Zagrebu (Foto: Damir Krajač / CROPIX)

Preseljenje je odluka koju mnogi ne donose lako, osobito kada se radi o velikoj promjeni kao što je odlazak iz velikog grada u manje sredine. S tim izazovom nedavno su se suočili i Zagrepčani Ana i Marko, koji su u konačnici, nakon višegodišnjeg života u gradu, odlučili otići živjeti na selo.

Ispričali su nam da su ondje pronašli svoju sreću, a naveli su brojne prednosti života u selu nadomak Zagrebu. “Naše zdravlje se vidno poboljšalo. Spavamo kvalitetnije, osjećamo se odmornije i imamo više energije. Fizička aktivnost na svježem zraku postala je naša svakodnevica, rad u vrtu, šetnje, vožnja bicikla. U gradu smo rijetko imali vremena za sebe i za prirodu. Ovdje smo naučili cijeniti jednostavne stvari koje izuzetno pozitivno utječu na naše psihičko i fizičko stanje”, ispričala je Ana.

Priča nalik njihovoj ima pregršt. Međutim ima i onih koji su požalili selidbu iz Zagreba. U velikom gradu ipak je puno lakše naći posao, a i jednostavnije je organizirati druženja s prijateljima te ima više opcija za razonodu.

Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića ilustracija (Foto: Damjan Tadić / CROPIX)

‘Ne kanim se vraćati’

Stoga smo pitali čitatelje bi li preselili iz Zagreba u manje mjesto i ako da zašto. Dobili smo niz zanimljivih odgovora. Dok neki već planiraju selidbu, drugi kažu da ostaju odani svome gradu.

Mnogi tvrde da želi odseliti jer “to više nije taj Zagreb”. “Već jesam. U Zagrebu je svega i svakoga, ali jako malo Zagrepčana. I ne kanim se vraćati. Pa uz to još gužve, loša kvaliteta zraka i sto drugih stvari. A opet sam dovoljno blizu da mi nije problem otići u kazalište, kino, što god u gradu”, “Do sada nikad nisam razmišljala o odlasku iz Zagreba, gdje su živjeli moji preci, gdje živi cijela moja obitelj. Ma žalost, da sam mlađa, mislim da bih razmislila, jer to, na žalost više nije grad u kojem sam odrasla”, “Jesmo. Zbog gužve i smrada. Volim Zagreb, al mi je trenutačno prevelika gužva. Al se vidim u penziji negdje u centru grada, dio godine”, pišu Zagrepčani skloni odlasku.

“Da i preselit ću u okolicu… da si spasim zdravlje i živce, kupila sam si već viksu”, “Živjela 35 godina u Zagrebu i otišla u manji gradić nadomak Zagreba, u kojem živimo već 17 godina. Nikada se u Zg ne bih vratila. Sveta Nedelja u srcu”, neki su već odselili iz Zagreba ili su u procesu.

‘Nikada, Zagreb je Zagreb’

Ipak ima i onih kojima je “Zagreb svetinja”. “Nikada, Zagreb je Zagreb. U njemu sam rođena i cijeli moj život je veza uz moj grad. Rado putujem i još više se veselim kad se vratim doma u moj Zagreb”, “NE, nikada. Volim Zagreb”, “Ne! To je moj rodni grad. Zašto bih se ja micala drugim kulturama? Volim putovati, ići na selo kod prijatelja, ili na more. Ali ovo je moj dom, i tako će ostati. Ja pričam po svome i kada netko mi pokuša ‘nametnuti’ svoj govor ili razmišljanje, lagano ga otpilim: ja Vas niš ne razumijem, može književno?”, pišu Zagrepčani.

Netko je pak istaknuo da nije lako tek tako otići i da tu priliku u praksi imaju rijetki. “To si mogu priuštiti ljudi koji nisu vezani za posao, za školu, za doktore… Zdravi, bez obaveza, male djece, bez posla, a s primanjima itd. Mi ostali možemo uživati na takvim mjestima samo neradnim vikendima i godišnjim odmorima”, upozorio je netko.


Ana i Marko ‘prelomili’ pa se preselili iz Zagreba, otkrili zašto: ‘Nije ovo za svakoga’