Kada govorimo o statistici, rijetko kada Hrvatska predvodi Eurostatove popise. Ipak, jedna porazna činjenica nas guta na prvo mjesto. Visoke cijene stanovanja, nedostupni krediti i općenito teško priuštive nekretnine natjerale su mlade u Hrvatskoj na kompromis u kojem svi pomalo gube.
Prema podacima Eurostata, prosječna dob napuštanja roditeljskog doma u Uniji iznosi 26,3 godine, s velikim razlikama među državama članicama – od 21,4 godine u Finskoj do čak 31,8 godina u Hrvatskoj. Pri vrhu su još i Talijani, a na dnu popisa zemlje Skandinavije.
Hrvatska se ovom statistikom ne može hvaliti, ona je prvenstveno pokazatelj manjka kupovne moći naših građana, ali ako je vjerovati komentarima unutar uvijek aktivnih rasprava, ima tu još razloga za ostanak s roditeljima i nisu svi razlozi za takav potez financijski.
Ekipa 30+ koja živi sa starcima, kako ste?
by
u/petkokraka in
askcroatia
‘Kada planirate seliti?’
Netko se naime sjetio na Redditu pitati one koji su i dalje s roditeljima kako se snalaze. “Ekipa 30+ koja živi s roditeljima, kako ste? Jeste li na rubu živaca ili se dobro slažete s roditeljima? Kada planirate seliti?”, pitao je autor, a odgovori koje je dobio su šaroliki. Jedno je sigurno, kod većine želja postoji, samo im je iz ovog ili onog razloga neostvariva. Za početak, primjer uobičajene prakse u Hrvatskoj.
Mladi odlaze od roditelja, ali ne daleko. “Ja sam jedan od onih koji su se preselili na kat. Ne mogu opisati koliko sam frustriran tom činjenicom — da si s 30+ godina ne mogu priuštiti nekretninu. Radim na tome, ali neću biti u mogućnosti bar još pet godina. A vrijeme mi prolazi. Kada uspijem, moći ću si priuštiti kakvih 40-50 kvadrata. I da, završio sam fakultet i radim u struci”, požalio se prvi.
Konkretni odgovor na postavljeno pitanje dobio je od jedne čitateljice koja se pita ‘kako?’. Ne smijemo zaboraviti, vlastiti krov nad glavom treba svim, bez obzira na visinu mjesečnih primanja. “A kako se čovjek može odseliti s 1100-1200 eura plaće? Još ako je sam?”, pitala se. Da je u pravu, barem djelomično, može se provjeriti na oglasnicima.
Renta ispod 600 eura je gotovo nemoguća za pronaći
Za većinu su krediti nedostižni, barem u iznosu koji im je potreban, pa su prisiljeni plaćati rentu koja je često viša od mjesečne rate koju bi plaćali banci za kredit. Mislite li naći pristojnu garsonjeru mimo poznanstva i preporuke, to će vas koštati minimalno 600 eura, ako ne i više. Zanimljivo, ima i onih koji se ne planiraju odvojiti do kraja od roditeljskog doma i u tome ne vide nikakav problem.
“Meni je super. Ja sam na katu, oni dolje, svatko plaća svoje i gotovo. Poseban ulaz, kuća je sagrađena ranih prije dvadesetak godina i sve je super. Niti su loši, niti dođu gore, a da nisu poslali barem poruku da mogu. Kuću ionako ja nasljeđujem. Doslovno, u mojoj ulici nitko osim mojih roditelja nije odselio ili gradio ništa — svi žive s roditeljima u istoj kući, a to su ljudi 45+”, priznaje i pritom dolazi do sljedećeg zaključka.
Cijene ne prestaju rasti
“Apsolutno razumijem one koji imaju loše roditelje s raznim problemima, ali ako vam je sve super, a vi idete na 30 godina kredita u ovoj državi zbog pritiska društva ili zapadne propagande, onda ste ludi”, zaključila je. Jasno, neke ovakvi stavovi smetaju, ali prema pročitanom, za autoricu s Reddita ovakav model savršeno funkcionira.
Problem nastaje kada postoji želja ali nema mogućnosti. Upravo je njima najteže. Prema do sad viđenom na tržištu nekretnina, ako uzmemo period od potresa do danas, nema naznaka da će se tržište stabilizirati a cijene pasti. Barem ne u bližoj budućnosti.
Velika promjena u zdravstvu: Od rujna Hrvatima u džepu i do 200 eura više mjesečno
