Ponovno uvođenje vojnog roka, zbivanja na Bliskom istoku, skorašnji lokalni izbori u Zagrebu te propusti aktualne vlasti predvođene zagrebačkim gradonačelnikom tek su dio tema o kojima smo porazgovarali sa stručnjakom za geopolitiku i čovjekom za hitne situacije s ogromnim iskustvom u diplomaciji, Pavlom Kalinićem.
* Smatrate li da je Hrvatska vojska sposobna odgovoriti na suvremene sigurnosne izazove?
Hrvatska je vojska odavno zapuštena, ne samo materijalno nego i kadrovski. Višedesetljetno neulaganje ne samo u naoružanje i opremu nego i u obrazovanje vojnika, dočasnika i časnika, dovelo je do te razine da HV ne može uspješno obraniti državni prostor. Na protuzračnu obranu, raketne sustave, balističke projektile ili suvremene dronove ne treba ni trošiti riječi. To su za nas samo mislene imenice. Kupnja Rafalea lijep je pokušaj dodvoravanja Macronu da podrži svojevremeno ulazak RH u Schengen.
Cijena po kojoj su kupljeni ti rabljeni strojevi mogla bi biti zanimljiva USKOK-u kad bi to tijelo bilo neovisno o inicijatoru kupnje. Također bi bilo zanimljivo provjeriti koliko je francuskih državljana bilo u odboru koji je donio odluku o kupnji baš francuskih zrakoplova. A nepoznato je i što je točno kupljeno, Rafalei 4. generacije, iako sad već lete prototipovi 6. generacije. Usput nije bilo jasno je li riječ o opremi koja je samo 4. generacija ili 4+ ili možda 4++. To su sigurno sitnice koje bi mogle zanimati porezne obveznike. A riječ je o velikoj razlici u borbenoj moći. No to vjerojatno nećemo tako skoro doznati jer SOA ima mnogo važnijeg posla.
* Kojeg?
Pa da prati tko priča viceve o nepogrešivom vođi. Ali molio bih vas da se vratimo na sukus ranijeg odgovora.
* Samo nastavite.
Danas u zračnim borbama pobjeđuje onaj zrakoplov koji ima suvremeniji radar i rakete većeg dometa. To su sigurno danas zrakoplovi pete, sutra šeste generacije, a 4. je generacija utješna nagrada za one koje su mama i tata ubacili u diplomaciju, sklanjajući ih od rata, znajući da nisu baš nešto sposobni osim za štrebersko bubanje na pravu ili agronomiji. Ali bitno je i da se pokupi koja provizija.
KONAČNO Grad Zagreb objavio popis atomskih skloništa: Sa 176 upravlja grad, a samo 10 je javnih!
* Kolike su provizije u nabavci oružja?
Pa uglavnom su oko 15%. S tim da su tijekom Domovinskog rata “domoljubi” uzimali i do 300%.
* Kako to mislite?
Pa evo na primjeru kalašnjikova, AK-47, koji je u nabavi koštao 150 njemačkih maraka, u tu je cijenu uključeno i tih 15% provizije, njih su po Dalmaciji, Lici i Slavoniji “domoljubi” prodavali od 700 maraka naviše. Toliko o “domoljubima”.
Borbeni zrakoplovi
* Kad su se nabavljali borbeni zrakoplovi, zar nismo imali stručnjake koji su to mogli odraditi profesionalno i na visini i u skladu s 21. stoljećem?
Imala je Hrvatska, kad je riječ o ratnom zrakoplovstvu, izvanserijskog pukovnika koji je još u srpnju 1991. došao na našu stranu. Izvanserijskog pilota i zračnog asa Vladimira Šumanovca, pukovnika kojeg su mnogi smatrali najkompetentnijim za ustroj Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Ujedno se smatralo da upravo on treba biti prvi njegov zapovjednik. No to se nije dogodilo. Nestao je 1992. godine. Službena verzija: kod Tušilovića su ga uhapsili oficiri KOS-a. Ophodnje koje su poslane za njim pokazale su da se na četiri kontrolna punkta do Tušilovića nijednom ne pojavljuje ni on ni njegovo vozilo. Službena je verzija lažna kao i mnoge druge službene istine iz Domovinskog rata.
Eliminirala ga je ekipa koja je “prešla” na našu stranu. I onda su oni umjesto njega preuzeli zapovjedništvo Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Koliko god smo se trudili, nismo ga uspjeli locirati. Ne službenim kanalima jer ekipa je bila premrežena od vrha do dna. Od velikog povratnika iz Kanade naniže. Netragom je nestao, a nakon tri godine Međunarodni Crveni križ otkrio je kako je osobni zarobljenik Ratka Mladića. Razmijenjen je nakon više od tri i pol godine tamnovanja. U srpskim kazamatima polomljena su mu rebara te izbijeno i polomljeno nekoliko zuba. On je važan jer je izradio strateški plan što RH treba imati od infrastrukture da bi se mogla zadržati vojno-zračna logistika.
To su bile tri zračne luke – Zadar, Pula i Zagreb. Izgradnjom pristanišne zgrade “Franjo Tuđman” narušen je upravo taj logistički trokut. U svakom slučaju, brigadir Šumanovac, teško bolestan, odbio je vojne počasti na ispraćaju smatrajući da su njega ispratili u zarobljeništvo još 1992. i takve likove nije želio blizu sebe ni mrtav. Tko je točno od “naših časnika” sudjelovao u njegovoj otmici, istraga nikad nije utvrdila. Vratimo se opet na kupnju opreme. Kupnja bilo čega bez napisane strategije nacionalne sigurnosti nije ništa drugo doli prelijevanje iz šupljeg u prazno da se pokupi kakva provizija dok još ima vremena.
Suvremena obrana
* Pa koje je rješenje po vašem mišljenju?
Ako želimo imati suvremenu obranu, moramo imati najkvalitetnije složenu strategiju nacionalne sigurnosti, iz koje onda proizlazi sve, uključujući i to što i kada trebamo nabaviti, koje kvalitete i od kojeg proizvođača. Naravno, to bi trebalo podrazumijevati da, u dogovoru, postignemo da barem dio potrebnog proizvodimo sami, a ne da baš u svemu ovisimo o uvozu. Ni kooperacija s drugim državama nije loša opcija. Da bi se izdržalo u ratu, bitna je vlastita proizvodnja. Sviđalo se to ili ne pretvorbenim odlikašima koji su, gušeći domaću proizvodnju, opravdavali to – bolje je jeftino uvoziti nego skupo proizvoditi. Posljedice uživamo i danas.
Upravo je rat u Ukrajini pokazao koliko je važno imati vlastitu proizvodnju.
* Slijedi li nam veliki sukob? Svjetski rat?
Živimo u vremenu tzv. Tukididova paradoksa, naime kad jedna sila tone s prvog mjesta, a vidimo da se Pax Americana raspada po šavovima, i kad se na prvo mjesto penje nova sila, Kina, onda imate sukobe na svim stranama. Hrvatska, naravno, nije spremna, a kako bi i bila kad je vode dezerteri. HV s oko 15.000 pripadnika i s postojećim naoružanjem nije faktor koji može jamčiti obranu teritorijalnog suvereniteta RH. Mlađe generacije nisu prošle nikakvu obuku. Oprema je zastarjela, kao i naoružanje. Podzemna skloništa se ne rade, a u Zakonu o civilnoj zaštiti se i ne spominju.
Njemačka ulaže milijarde u skloništa i bunkere: Otkrivamo koliko je loše stanje u Zagrebu
* Kako gledate na ovogodišnje ljetne požare?
Čak su i ovi posljednji požari pokazali da civilna zaštita ima nevidljive odore, tako da se na terenu vide samo vatrogasci. Župani i gradonačelnici su u običnim odorama tako da se mogu ukazati na TV-u i objasniti što i sami gledatelji mogu vidjeti, bez njihovih takozvanih objašnjenja. Vatrogastvo se danas oslanja poglavito na tzv. kanadere, a i tu je upitan ustroj. I oni bi trebali biti dio civile zaštite, a ne dio HV-a. Ali ekipa u Ravnateljstvu civilne zaštite to nije mogla naučiti školujući se u BiH jer oni nemaju kanadere.
Problem je s kanaderima to što su, kad zapuše olujno jugo ili bura, oni prizemljeni, vjetar ubrzano širi požar, a vatrogasci na zemlji prepušteni su samo sebi i onda se itekako vidi što se radilo zimi ili nije, kakvi su hidranti, ima li vode u njima ili ima li uopće hidranata, jesu li rađeni usjeci. I mogu li vozila uopće doći do opožarenih mjesta. Na Kornatima smo nažalost vidjeli kako je to kad stvari krenu krivo. Nažalost, nitko za to nije odgovarao niti se zna što se točno dogodilo i kako i zašto nam je nepotrebno poginulo toliko ljudi i unesrećeno toliko obitelji.
Zagrebačka skloništa
* Postoji li po vašem mišljenju prevencija od požara?
Naravno da postoji prevencija, zimi bi Hrvatske šume i vatrogasci trebali raditi i čistiti prosjeke tako da se požar ne može širiti unedogled, bila bura ili jugo. A trebalo bi malo zaviriti i u diplome rukovodećih kadrova, je li to bosanska kuhinja ili domaći predškolski odgoj, što se također računa iako to s vatrogastvom i civilnom zaštitom nema nikakve veze. Ne smije se zanemariti ni činjenica da u Dalmatinskoj zagori živi starije stanovništvo, da je drastično opao broj koza i ovaca koje su nekad brstile travu, a sad je sve više-manje zaraslo i pospješuje širenje požara tijekom ljeta.
Alarmantni podaci: Hrvatska ima skloništa za manje od deset posto stanovništva
* A što se dogodilo sa skloništima?
Ne smije se zaboraviti da je i građevinski lobi zaslužan za odustajanje od gradnje bunkera pod zgradama jer je profitabilnije graditi parkirna mjesta i garaže. Zakonom bi se i to dalo regulirati jer uz dodatna ulaganja u primjerice balistička vrata, ventilaciju s odgovarajućim filtrima i drugo, i garaže se mogu pretvoriti u mjesta za sklanjanje stanovništva. SAD, Kina, Rusija i Njemačka ubrzano grade skloništa. A hrvatska je vlada kao i dosad s bilo kakvim pozitivnim pomacima na čekanju. Koliko su nesposobni, najbolje znaju oni koji čekaju obnovu od potresa. A ne treba spominjati očaj i nemoć onih kojima su kuće obnavljanje nakon rata i građene nove.
Te su nove u pravilu nestale u potresu zahvaljujući sveopćoj pljački materijala koji je u njih trebao biti ugrađen. Na svemu se “štedjelo”, posebno na armaturi. Ona se ionako ne vidi. Ali potres jači od šest stupnjeva Richtera nije mario za interese HDZ-ovih obnovitelja. A i skloništa bi trebala biti pod civilnom zaštitom, što nisu ni u Zagrebu. Naime, skloništa su pod Uredom za imovinskopravne poslove. Nisu održavana, a mnoga su devastirana ilegalnom uporabom. Mnogi od onih koji su dobili skloništa na privremenu uporabu spajali su ih na gradsku kanalizaciju, čime je bitno umanjena zaštitna funkcija.
* Pa zar skloništa ne bi trebala imati WC-e?
Naravno, ali to su kemijski WC-i koji nisu spojeni na kanalizaciju. Ali kod nas nema ni filtara ni tuševa u skloništima, ni rezervne vode i hrane niti očuvanih mjesta gdje ljudi mogu odspavati. A da o kapacitetima skloništa u odnosu na broj stanovnika i ne govorim.
Cijeli intervju s Pavlom Kalinićem možete pročitati u tjedniku 7dnevno, kojeg možete kupiti na kioscima. Inače, možete se pretplatiti na tiskana ili online izdanja putem web adrese http://7dnevno.hr/pretplata ili slanjem maila na adresu [email protected]. Možete poslati i SMS “ŽELIM PRETPLATU” na broj 099 4379 116.
