Velika se politička bura digla nakon što je Međimurje plin na natječaju Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) osvojio opskrbljivanje Zagrepčana prirodnim plinom, posao koji već 162 godine radi tvrtka Gradska plinara Zagreb – opskrba.
Zagrebački lokalni oporbeni političari napadaju gradsku vlast na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem zbog toga što na HERA-inu natječaju nije licitirala s nižom cijenom svoje usluge (koja bi Gradsku plinaru – opskrbu bacila u gubitak, a što bi tek bilo da je namjerno išla s dampinškom cijenom i gradsku tvrtku namjerno gurnula u gubitak).
Gradonačelnik i njegov kadrovski krug traže izlaz iz situacije upozoravajući na neshvatljivo improvizirane HERA-ine kriterije.
Pozadina odluke
Javnost se pak pita postoje li, i koji bi, osim čisto poduzetničkih, mogli biti motivi, postoji li nešto i što bi to moglo biti “u pozadini” odluke jedne male provincijske komunalne tvrtke za maloprodaju plina sa samo 74 zaposlena i samo 28.000 kupaca da krene u osvajanje čak 290.000 kućanstava u metropoli.
No kada se sagledaju odnosi među konkurentima na hrvatskom tržištu prirodnog plina, odgovor na sva ta pitanja, dvojbe i sumnje mogao bi biti vrlo jednostavan: imperij je uzvratio udarac!
Ako je ta hipoteza točna, Međimurje plin bio bi pritom samo pijun, lutka na koncu imperija, a Gradska plinara Zagreb – opskrba – kolateralna žrtva.
Što se to događa: Gradska Plinara mogla bi izgubiti opskrbu plinom Zagreba nakon 162 godine
Kratkotrajni zamah
Ni Međimurje plin ni Gradska plinara Zagreb – opskrba sami ne eksploatiraju plin iz podzemlja, nego ga kupuju od proizvođača kojima je to posao. Međimurje plin kupuje od mađarskog državnog energetskog diva MVM Groupa, preciznije njegove hrvatske podružnice za trgovinu plinom MVM CEEnergy Croatia, te od INA-e, hrvatske naftno-plinske kompanije integrirane u mađarski MOL i pod upravom mađarskog suvlasnika.
Gradska plinara Zagreb – opskrba, pak, kupuje prirodni plin od Prvog plinarskog društva (PPD), dijela najvećeg hrvatskog posve privatnog trgovačkog društva Energija naturalis.
Do ruske agresije na Ukrajinu obje te tvrtke komotno su i bez razloga za sukobljavanje kupovale plin u Rusiji, od Gazproma, no otkako je Gazprom dospio pod sankcije Zapada, mađarski MVM i hrvatski PPD prisiljeni su okrenuti se nabavci plina za daljnju prodaju preko hrvatskoga plutajućeg, postavljenog na brodu, terminala za uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina (LNG-a) podno Omišlja na otoku Krku – PPD gotovo isključivo, a MVM Group znatnim dijelom, jer još kupuje plin i od Gazproma, no u skoroj budućnosti to vjerojatno više neće smjeti.
LNG terminal
Kao “jedan od najznačajnijih energetskih projekata na regionalnoj i europskoj razini”, kako je rekao tadašnji ministar Dobrović, nabavku LNG terminala s bespovratna 102 milijuna eura sufinancirala je Europska unija.
Za krčki LNG terminal “kao infrastrukturni prioritet Europske unije koji će omogućiti jačanje energetske zajednice i povećanje sigurnosti opskrbe prirodnim plinom zemalja jugoistočne Europe”, novac je isplatio europski Instrument za povezivanje Europe (CEF).
I, zaista, kad je u siječnju 2020. godine proradio, krčki LNG terminal istinski je bio “regionalan”. Njegovim kapacitetom uplinjavanja od 2,9 milijardi prostornih metara plina na godinu počelo se za uvoz prekomorskog plina koristiti čak šest zakupaca iz tri zemlje “regije”: HEP, INA, PPD, MET Croatia, MVM CEEnergy Croatia i slovenski Geoplin.
Tomašević neslužbeno potvrdio: Gradska plinara nakon 162 godine neće opskrbljivati Zagreb plinom
Bitka za terminal
Vlasnik i operater terminala LNG Hrvatska ne otkriva koliko su točno kapaciteta za uplinjavanje zakupili pojedini korisnici jer dio njih to ne dopušta. Ipak, iz MVM-a su Euractivu izjavili da godišnje preko Krka uvezu oko jedne milijarde kubika plina, što znači da su zakupili otprilike trećinu kapaciteta, a iz INA-e su otkrili da su zakupili kapacitet za uplinjavanje sto milijuna prostornih metara na godinu.
Mađarska diplomacija, pak, nije propustila ni jednu priliku da istakne kako je krčki terminal “od strateškog interesa za Mađarsku” i kako “Mađarska na terminal gleda kao na veliku priliku ne samo za Hrvatsku nego i za cijelu regiju”.
Veliki interes za usluge krčkoga LNG terminala potaknuo je hrvatsku državu da kapacitet uplinjavanja i otpreme plina na brodu privezanom podno Omišlja odluči više nego udvostručiti, na čak 6,1 milijardu kubika godišnje, za što je valjalo sagraditi i novi plinovod Zlobin – Bosiljevo.
Darovani milijuni
I ponovno je Europska komisija i za to proširenje tvrtki LNG Croatia iz Mehanizma za oporavak i otpornost darovala (eng. in the form of a direct grant, covering a share of the investment cost) 25 milijuna eura, upravo zato “da bi se osigurala opskrba plinom za Hrvatsku i regiju jugoistočne Europe te istodobno pridonijelo diversifikaciji opskrbe energijom i okončanju ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima u skladu s planom REPowerEU” (priopćenje od 6. svibnja 2024.)
No za razliku od prvotnih 2,9 milijardi kubika, novi, prošireni kapacitet uplinjavanja od 3,1 milijardu u cijelosti je pripao samo jednom zakupcu, Prvom plinarskom društvu Pavla Vujnovca.
Svi ostali veletrgovci u regiji, kao i lokalni plinari koji će se željeti dodatno opskrbljivati plinom iz prekomorskih izvora, moći će ubuduće dodatni hrvatski plin od LNG-a kupovati jedino od PPD-a. Ima li mađarska državna MVM grupa razloga biti bijesna? Itekako.
Pojeftinjuje plin: Donosimo izračun koliko će ga ubuduće plaćati Zagrepčani
Velika očekivanja
U prospektu za zadnju obveznicu koju je MVM Energetika izdala piše: “MVM CEEnergy je sklopio dugoročni ugovor o opskrbljivanju LNG-om za isporuke LNG-a od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2027. s hrvatskoga LNG terminala na otoku Krku.
Očekuje se da će kapacitet hrvatskog LNG terminala do 2025. biti udvostručen, s potencijalnim dodatnim zakupom kapaciteta za MVM grupu.” Ta velika očekivanja MVM-a, toliko važna da su predstavljena i njegovim investitorima, očito se nisu realizirala.
MVM grupa je u cijeloj 2023. godini prodala ukupno 134.411 gigavatsati (GWh) prirodnog plina ili 134.411 milijuna kilovatsati (kWh) ili oko 11,8 milijardi prostornih metara plina. Možemo zaključiti da MVM preko krčkoga LNG terminala, ne računajući posrednike pod njegovom kontrolom, nabavlja nešto manje od jedne desetine prirodnog plina koji prodaje.
Ruska posla
MVM CEENergy Zrt. vodeći je trgovac plinom u Mađarskoj, 2023. godine osigurao je oko 71 posto domaće potrošnje. Plin nabavlja putem kratkoročnih i dugoročnih ugovora iz različitih izvora, većinom od Gazprom Exporta LLC, preko drugih trgovačkih ugovora i u manjoj mjeri od proizvođača. Ulaže veliki trud u diversifikaciju izvora sudjelujući u proizvodnji, tražeći druge dobavljače i dobavne pravce te razvijajući trgovinu LNG-om.
Lani je potpisao partnerske ugovore s turskom Botas Grupom i azerbajdžanskom SOCAR Grupom. Iz Turske uvozi “Turkish Bland”, mješavinu u kojoj je oko 40 posto ruskoga plina. Osim preko Krka, LNG nastoji osigurati i preko “alternativnih pravaca”, iz Poljske preko Slovačke, pripremajući se za očekivane i vrlo izgledne prekide dotoka plina iz Rusije.
PPD ne objavljuje količine plina koje kupuje i prodaje, samo novčane ekvivalente. Na njegovim mrežnim stranicama može se naći jedino informacija da je “najveći hrvatski uvoznik prirodnog plina kojim opskrbljuje kupce u Hrvatskoj” da je “osigurao transportne i skladišne kapacitete u Hrvatskoj i inozemstvu, a prirodni plin uvozi na oba hrvatska interkonektora, Rogatec i Drávaszerdahely”.
Tomašević o promjeni plinare: Objasnio što će se Zagrepčanima dogoditi s brojilima i računima
Patuljak i div
Prvo plinarsko društvo krupni je trgovac na hrvatskom i regionalnom tržištu prirodnoga plina, no prema MVM-u je patuljak, već i u plinu, a osobito u ukupnoj energiji kojom sa 19 tisuća zaposlenih MVM ispunjava potrebe jedanaest milijuna klijenata.
Samo plinom kroz mrežu dugu 29.542 kilometra opskrbljuje 793.346 kupaca i upravlja s 29.542 kilometara plinske mreže. Posjeduje najveći dio mađarskih kapaciteta skladištenja plina, s četiri podzemna skladišta u koja stane 4,43 milijarde kubika. No MVM grupa je i najveći mađarski i jedan od najvećih regionalnih proizvođača i distributera i električne energije.
Na kraju prošle godine MVM je raspolagao sa 4206 megavata (MW) instalirane snage u elektranama, od čega 2027 MW u nuklearki Paks, 884 u termoelektrani Mátra na lignit, a ostalo većinom u plinskim i elektranama obnovljivih izvora. Proizvodi i isporučuje i toplinu za grijanje, a intenzivno gradi i nove obnovljive izvore električne energije.
Imperijalna sila
Raspolaže s 4897 kilometara dalekovoda, šireći svoju proizvodnju i usluge u susjedne države, najviše u Češku, Rumunjsku i Srbiju, gdje je kupio krupnije vlasničke udjele u Energotehnici Južna Bačka i Elektromontaži Kraljevo. Ukupno MVM grupa posluje u 23 zemlje i ima više od stotinu kompanija kćeri.
“Strateški je cilj MVM grupe da kao investitor ne bude prisutna samo u Mađarskoj nego i na ostalim tržištima energije u zemljama CEE regije.” Zato ga slobodno možemo smatrati mađarskom energetskom imperijalnom silom. Prema objavljenoj imperijalnoj strategiji, tvrtka MVM CEEnergy ušla je i na hrvatsko tržište osnivanjem tvrtke kćeri MVM CEEnergy Croatia d.o.o., kojoj se glavnina aktivnosti odnosi na zakupljeni kapacitet uplinjavanja od milijun prostornih metara plina na krčkom LNG terminalu.
Mađarska je veleprodajna plinska tvrtka nesumnjivo očekivala da će uspjeti i u skladu s europskim deklariranim “regionalnim” ciljevima i zadaćama terminala – javno je planirala osvojiti i dio povećanog kapaciteta terminala, barem proporcionalan onomu koji već ima, ali joj se to izjalovilo: monopol na taj kapacitet ugrabio je PPD. No sada je jedan od njezinih glavnih kupaca u Hrvatskoj, Međimurje plin, iznenada i posve neočekivano, PPD-u oteo zagrebačko maloprodajno tržište. Kao da su Mađari poručili PPD-u: “Ugrabili ste sav novi plin s krčkoga terminala, pa da vidimo komu ćete ga sada prodati.”
