Slikao ‘bliski susret’ na popularnoj stazi do Sljemena: ‘Ja bih trčala glavom bez obzira’

Medvednica. (Foto: Damir Krajac / CROPIX)

Prije dolaska kišnih dana mnogi su Zagrepčani iskoristili produženi vikend za planinarski izlet na omiljenu Medvednicu. Na stazama koje vode do Sljemena planinare znaju iznenaditi i susreti sa životinjskim stanovnicima.

Na Facebook stranici Volim Sljeme tako je osvanula fotografija velikog primjerka zmije koja je izašla na stazu.

“Na putu sreo frendicu”, napisao je uz objavu fotografija jedan planinar.

“Lijep primjerak”

“O,o o! Makar nije otrovna nije ugodno vidjeti! Bar meni”, “Dovoljno da krepam od straha”, “Ja bi trčala glavom bez obzira”, “Bikčevićeva- moja najgora noćna mora, zmija je ništa prema tom usponu”, bili su neki od komentara dok su drugi isticali kako je bezopasna.

“Baš dobra fotka i lijepi primjerak”, “Bjelica, nažalost ugrožena, srećom zaštićena vrsta. Nije otrovnica”, “Bezopasna i korisna bjelica”, “Lijepo je vidjeti da još ima tragova života na Bikči”, pisali su ljubitelji planinarenja Medvednicom.

Zagrepčanka u dvorištu snimila neočekivan prizor: ‘Čula sam neko šuškanje, kad ono…’

Zaštićena vrsta

Građani koji na njih naiđu planinareći po Medvednici nemaju razloga za strah jer su bjelice bezopasne. Ne smiju ih ozlijediti jer su strogo zaštićene zakonom. Bjelica ili eskulapova zmija (Zamenis longissimus Laurenti) je neotrovna zmija iz porodice guževa (Colubridae).

Uglavnom se kreće po mjestima gdje ima dovoljno biljnog pokrova ili kamenja da prođe nezapaženo i da može brzo pobjeći u sklonište. Glavna skrovišta su joj pukotine u tlu, rupe ispod kamenja, ruševine, listinac, daske i drugo.


Na napadača reagira bježanjem na stablo ili grmlje ili zauzimanjem prijeteće poze, micanjem repa te ispuštanjem smrdljive tekućine. Hrani se malim sisavcima poput miševa i krtica, mladim pticama u gnijezdima i njihovim jajima.

Najaktivnija je u ranim jutarnjim satima i popodne, a tijekom vrućih ljeta aktivna je noću. Poluarborealna je vrsta te se dobro penje pa je često viđena na drveću i grmlju. Hiberniraju od četiri do šest mjeseci, uglavnom između listopada i ožujka.