Vojno-redarstvena operacija “Oluja” započela je 4. kolovoza 1995., u pet sati ujutro. Pripadnici su hrvatske vojske slobodili okupirana područja Republike Hrvatske. Uz “Bljesak” koji se odvio tri mjeseca ranije, ova je operacija bila ključna u okončanju Domovinskog rata.
Dok je završila 7. kolovoza i njome je oslobođeno više od 18 posto površine Hrvatske, započela je prije točno 30 godina. Naše smo čitatelje stoga upitali sjećaju li se gdje su bili kao je VRO “Oluja” počela.
“U stanu i brinuli svi da li će se sin vratiti živ i zdrav, vratio se, ali na žalost mnogi nisu”, prisjetila se čitateljica. “Molila Boga da mi se suprug vrati živ”, priznala je Zagrepčanka. “U autobusu na putu za Vir, 05:00 taman na ulasku u Karlovac. Nikad neću zaboraviti”, još je jedan komentar.
Odjeknula objava poznatog Srbina uoči Oluje: ‘Ne bi ’95. bežali na traktorima’
‘Samo gledala vijesti ko sumanuta’
“Doma, i molili se Dragom Bogu da sve dobro završi i da se muž, braća, šogori i ostali vrate živi i zdravi”, iskustvo je jedne čitateljice. “Naravno. U 143.-oj, u Oluji preuzimao sve od bojnih sredstava, streljivo, mine, rakete, osvojeno od neprijatelja”, tvrdi Zagrepčanin koji je bio na ratištu.
“Rodila 1.8., došla doma, dovela sinčića od 2,5 godine od susjede koja mi ga je čuvala za to vrijeme. Bila nervozna, izgubila mlijeko, gledala samo vijesti ko sumanuta i čekala da mi se suprug vrati ili javi”, podijelila je jedna majka i supruga. Čini se kako nije bila jedna u sličnoj situaciji. “U stanu s dvije curice i bebom od 4 mjeseca, i brinula da li će se suprug vratiti živ”, još je jedan komentar.
“Tresla se od straha sa kćeri i sinom od godinu dana u naručju, razmišljajući hoće li imati priliku upoznati svoga tatu”, priznala je još jedna Zagrepčanka.
VRO Oluja je počela 4. kolovoza u 5 sati ujutro!✌️
Objavljuje Zagreb.info u Ponedjeljak, 4. kolovoza 2025.
‘Dva dana na podu u hodniku stana’
“Oooo da, u koloni prema Sisku iza oklopnih vozila, u blaženom neznanju šta se sprema. Da smo znali, ostali bi u Zagrebu, a ne dva dana na podu u hodniku stana. Bilo je strašno”, prisjetila je gospođa. “Na 1 km. Krećemo prema Petrinji, gori nebo ,gori zemlja. U glavi samo jedna misao, hoću li naj*bati”, sjećanje je čitatelja.
“24-satno dežurstvo u bolnici. Kada je došla vijest da je Knin oslobođen, bili smo usred reanimacije. Kasnije smo slavili i uspjeh reanimacije i oslobođenje Knina”, napisala je zdravstvena djelatnica.
“Buđenje u 5 ujutro, nebo iznad Pirovca prema Kninu je bilo krvavo crveno, gorilo je nebo kao nikad prije. Zvuk granata je probijao sve. Za par sati na Magistrali konvoji Hrvatske vojske idu prema Kninu, a mi klinci sa ostalima susjedima smo bili na Magistrali. Cijeli dan su prolazili, pucalo se po zraku, pjevalo. Dan koj se ne zaboravlja”, zaključio je čitatelj.
