Iako nas na papiru od povrede naših prava štite razni zakoni, svi koji su zakoračili u često nepravedan svijet “odraslih” i oni koji se tako osjećaju znaju da je zakon često mrtvo slovo na istom tom papiru. Za naša prava se moramo boriti i usput još i paziti na razne zamke i tzv. “rupe” u zakonu kako nas netko ne bi na posve legalan način – prevario.
Da je nekima zbilja tako, najbolje se vidi na Redditu koji je postao pravi internetski “kafić” gdje Hrvati svakog dana dijele svoja iskustva, traže pomoć i savjet, ili pak isto to dijele drugima. Jedan od najpopularnijih članaka odnosno tema u posljednjih sedam dana tiče se tržišta rada. Jedan korisnik kaže kako mu je, vjerovali ili ne, poslodavac zabranio dati otkaz. “Našao sam se u bizarnoj situaciji sa “psiho” poslodavcem koji tvrdi da on “ne priznaje” moj izvanredni otkaz.
Njega sam uručio zbog njegovog grubog kršenja radnog odnosa (opetovano napastovanje i uznemiravanje tijekom bolovanja, sulude tvrdnje da je moja doznaka o bolovanju krivotvorena ili izmišljena) te mi upućuje prijeteće pozive u kojima tvrdi da sam ga svojim otkazom “oklevetao” i “pokvario mu ugled” (iako otkaz nije javni dokument i upućen je samo njemu)”, započeo je i dodao još neke u najmanju ruku problematične detalje.
‘Nisam nikad u životu doživio ovako nešto’
“Neprestano me zove i pokušava navesti da dođem na “sastanak s njim i njegovim odvjetnikom” koji će me “prisiliti” da se odreknem otkaza i da ga povučem ili “ispravim” tako da se sviđa bivšem poslodavcu. Otkaz je pristojno i mlako napisan i nije ni na koji način kontroverzan, a još jednom napominjem da nije nigdje objavljen ili tako nešto, samo je poslan njemu kao što i treba biti po službenoj dužnosti.
Svojim odlaskom također nisam poslodavcu uzrokovao bilo kakvu štetu, niti bilo kakvo ometanje poslovnih procesa. Nisam nikad u životu doživio ovako nešto. Kome mogu prijaviti ovaj slučaj za zaštitu mojih prava kako bi me ovaj prestao napastovati, uznemiravati i prijetiti tužbama?”, pitao se.
Ova tema je s jedne strane zanimljiva jer ne možemo baš svaki dan čuti da netko nekome brani donošenje odluke o prekidu radnog odnosa. S druge strane, tema je i bitna jer nikada nije bilo važnije i bitnije dobro znati svoja prava i obveze, jer nitko to neće učiniti za vas same. Mi smo stoga kontaktirali jednog zagrebačkog odvjetnika koji nam je imao što za reći o ovoj temi.
ZET zapošljava vozače autobusa: Nude i beneficirani radni staž, a evo kolika im je plaća
Tko je odgovoran?
Jedini je problem što njegovi odgovori ne bude potpuni optimizam u bolje i sigurnije sutra. Barem kada govorimo o onima koji ne provode svoje vrijeme studiozno proučavajući zakon o radu. “DORH (Državno odvjetništvo) se u praksi bavi više nadzorom tehnikalija, primjerice evidencijom rada koju je poslodavac dužan voditi.
Postoji postupak zaštite dostojanstva radnika (kod poslodavaca preko 20 zaposlenih), gdje se imenuje bar jedna osoba koja je zadužena za zaprimanje i rješavanje pritužbi kada im je povrijeđeno dostojanstvo”, dodaje. Prevedeno, DORH vas ne može zaštititi, a postupak zaštite dostojanstva netko mora pak provesti.
Iako se na prvu situacija čini bezizlaznom, radnik ipak ima neka prava i bilo bi dobro da ih zna. “Radnik ima i pravo zatražiti od poslodavca da mu u roku od 15 dana osigura normalne uvjete za rad (pa ako to ne učini, može prekinuti rad ). Sindikati su naravno prvi koji bi trebali pregovarati s poslodavcem oko rješavanja nepravilnosti”, naglasio je.
Praksa sa suda budi nadu
Zaključno, tvrdi kako je najbolja zaštita odnosno jedina – na sudu. Ipak i radnik ima neke “stupice” na koje mora paziti. Kako nam kaže odvjetnik, “izvanredni otkaz se može dati samo unutar 15 dana od dana kada ti je teško povrijeđeno pravo. Ja obično savjetujem da se prije bilo kakvog otkaza prvo šalje već neka vrsta pritužbe, da se vidi da je već bilo nešto i da je već poslodavac bio upozoren. U praksi je to uvijek puno bolji položaj”, zaključio je.
Zanimljivo, imao je slučaj sličan ovome. Prema onome što mi možemo zaključiti, ima nade za oštećenog radnika. “Imao sam slučaj gdje je jedna osoba dala redoviti otkaz, pa je šefica to osporavala i govorila radnici “da ne ide ona nikuda” – jer je povrijeđeno dostojanstvo njene firme. To joj nije bilo od neke pomoći, postavili smo pitanje kakvo to dostojanstvo i ugled ima firma koja ne postoji niti godinu dana. To je bilo dovoljno”, kaže.
Moramo napomenuti kako su mnogi korisnici pomogli nesretnom radniku sa sličnim savjetima koji ipak nisu bili do kraja stručni, ali su mu svakako pomogli. Za njega bitka tek počinje, u ovom slučaju smo svjedoci kako se nekome uskraćuje pravo da ne radi. Više nego neobično.
