Od velikog bojkota trgovina početkom godine kupci kao da su postali više svjesni svojih prava i počeli preispitivati što kupujemo i čime se hranimo. Etikete na proizvodima često sadrže dubiozne poruke iz kojih je nejasno od kuda zapravo potiče hrana na policama.
Posebno je to slučaj kod mesa, jer se mjesto gdje je životinja rasla i mjesto gdje je proizvod pakiran ne moraju podudarati, odnosno kao mjesto proizvodnje obično se navodi posljednje mjesto gdje je proizvod prerađivan, odnosno pakiran. Etikete porijekla “unutar” ili “izvan” Europske unije dodatno zbunjuju kupce jer ističu precizno zemlju porijekla, a tada se često javlja i sumnja u to što proizvod koji kupuju zapravo sadrži.
Građani su posebno osjetljivi kad su u pitanju mesne prerađevine, jer se ljudi boje mogućnosti zaraze, a u javnosti su kružile razne “horor priče” oko proizvodnje, pogotovo proizvoda poput hrenovki i gumelina, koji se rade od ostataka hrane.
‘Ono što se priča za paštete i hrenovke je istina’
Kupce zanima koliko je tih priča istinito, a koliko je prenapuhano, a u jednoj raspravi na Redditu neki radnici u mesnoj industriji podijelili su svoja iskustva.
“Nema nekih priča, jedino mogu potvrditi da je ono što se priča za paštete i hrenovke istina. Na primjer, postoji posebno skladište u kojem vozači ostavljaju povrat tj. sirovo meso ili na primjer pršute itd. koje je mesnica vratila. To poslije razvrstavaju i ovisno koliko je što bar naizgled sje*ano sve stavljaju u velike plastične posude i nose dalje na mljevenje i začinjavanje itd…”, napisao je jedan radnik u mesnoj industriji.
Jedan korisnik pak je opisao iskustvo čovjeka kojeg je poznavao. “Domar na faksu je radio u klaonici. Dan danas ima noćne more nakon 10 godina da i dalje radi tamo. Ima svoju stoku i kaže da kad dođe vrijeme za klanje da to odradi, ali da ne jede meso idućih par dana. Ljudi ga zovu da ga plate za klanje i odbija, bez obzira na to što mu je plaća mizerna i dobro bi mu došla ta lova. Nije ništa konkretno govorio o tome kako mu je bilo, ali noćne more o radu tamo mi zvuče kao PTSP”, napisao je ovaj korisnik.
Više pate od depresije i anksioznosti
Prema preglednom radu, koji je obuhvatio 563 znanstvena članka, koje su objavile psihologinje Jessica Slade i Emma Alleyne, radnici u klaonicama češće trpe posljedice mentalnih poremećaja, pogotovo depresije i anksioznosti, što može biti posljedica traumatičnog iskustva na poslu.
U većini istraživanja ustanovljeno je da radnici u klaonicama imaju znatno višu razinu depresije u odnosu na opću populaciju. Stopa depresije među njima ovisno o istraživanju bila je između 10% i 50% viša od razine opće populacije, a u nekim slučajevima bila je i četiri do pet puta viša od nacionalnog prosjeka.
Slični su rezultati zabilježeni i za anksioznost – radnici u klaonicama češće pate od anksioznosti u odnosu na druge profesije i opću populaciju.
