NaslovnicaIzdvojenoPsihologinja Klinike za dječje bolesti Zagreb ima poruku za roditelje: ‘Ovo je...
Psihologinja Klinike za dječje bolesti Zagreb ima poruku za roditelje: ‘Ovo je izuzetno važno’
Objavio
Mirela Pejaković Levstek
-
Klinika za dječje bolesti u Klaićevoj (Foto: Ranko Suvar / CROPIX)
U rujnu se obilježava Mjesec svjesnosti o raku u dječjoj dobi. Tom prilikom ovog mjeseca razgovaramo s onkolozima, članovima humanitarnih udruga, hrabrim pacijentima koji su se borili s ovom teškom bolešću te njihovim obiteljima. Cilj nam je informirati građane o ovim bolestima, ali i pružiti nadu onima kojima je najpotrebnije.
Rak u dječjoj dobi predstavlja veliki izazov ne samo zbog ozbiljnosti bolesti, već i zbog specifičnih potreba koje zahtijeva liječenje malih pacijenata. Rak ne pogađa samo dijete, već cijelu obitelj. Emocionalna, financijska i psihološka podrška su neophodne za obitelji koje se suočavaju s ovom dijagnozom. Mnoge udruge nude razne oblike pomoći, uključujući savjetovanje, financijsku pomoć, smještaj tijekom liječenja i druge resurse.
No, potrebna je i psihološka pomoć jer bolest ne „napada“ samo jednu osobu, već cijelu obitelj, kako užu, tako i širu. Kako se nositi s ovako teškom dijagnozom i kome se obratiti razgovarali smo sa Sarom Lulić Kujundžić, zdravstvenom psihologinjom na Zavodu za pedijatrijsku onkologiju i hematologiju Klinike za dječje bolesti Zagreb.
Bolnički krevet, medvjedić (Foto: Pixabay)
Važnost psihološke pomoći
Suočavanje s malignom bolesti djeteta jedno je od najzahtjevnijih iskustava kako za djecu, tako za njihove roditelje i članove obitelji. Saznanje o dijagnozi te informiranje o zahtjevnom i dugotrajnom liječenju predstavlja početak jednog teškog razdoblja u kojemu su im više nego ikad potrebni potpora, razumijevanje, suosjećanje i pomoć, kaže Sara Lulić Kujundžić.
„Na Zavodu za onkologiju i hematologiju Klinike za dječje bolesti Zagreb zaposlene smo kolegica Mateja Dodig i ja te svakodnevno razgovaramo s djecom i roditeljima od saznanja dijagnoze do kraja liječenja, pomažući tijekom procesa prilagodbe na bolest, funkcioniranja tijekom liječenja, a s ciljem očuvanja mentalnog zdravlja djece i njihovih roditelja.
Želja nam je djeci koja se liječe olakšati svakodnevicu, pripremajući ih za različite zahvate, pomažući im u situacijama u kojima im posustaje snaga, razgovarajući o svim temama koje ih zanimaju, o brigama s kojima se nose, strahovima i dilemama koje imaju“, kaže naša sugovornica.
Priručnik kako pomoći i zaštititi svoje dijete i sebe tijekom liječenja
Naša sugovornica dodaje kako su često u kontaktu i sa školskim djelatnicima kako bi im približili dane u bolnici i njihova iskustva, s ciljem adaptacije obaveza u novoj zdravstvenoj situaciji. Djeci i mladima je važno zadržati osjećaj pripadnosti i uloga koje su im važne; kao učenika u svome razredu, školskog kolegu, prijatelja, sportaša i slično.
„Napisale smo i vodič za roditelje „Psihološko funkcioniranje obitelji za vrijeme liječenja djeteta od maligne bolesti“ u suradnji s Udrugom Krijesnica, a iz kojega roditelji, kao i drugi članovi obitelji mogu dobiti korisne informacije o tome kako pomoći i zaštititi svoje dijete i sebe tijekom liječenja“, kaže Lulić Kujundžić.
Podizanje svijesti o raku u dječjoj dobi izuzetno je važno iz nekoliko razloga. Prvo, rana dijagnoza može značajno povećati šanse za uspješno liječenje. Mnogi simptomi raka kod djece mogu biti nespecifični i lako se zamijeniti za manje ozbiljne bolesti, što može dovesti do kašnjenja u postavljanju dijagnoze. Edukacija roditelja, učitelja i zdravstvenih djelatnika o mogućim znakovima i simptomima raka može pomoći u ranom prepoznavanju bolesti.
Bolnica (Foto: Nikola Vilic / CROPIX)
Važnost pomoći i empatije
No, kada se bolest dijagnosticira s njom se suočavaju svi, od djeteta, roditelja, braće, sestara, baka i djedova pa do prijatelja i škole. Prijatelji obitelji, kao i sami članovi obitelji mogu i trebaju biti oslonac djetetu i roditeljima u svakoj fazi bolesti, kaže Lulić Kujundžić. Često čujemo kako su bliske osobe u strahu te nisu sigurni kako bi trebali reagirati tijekom saznanja o djetetovoj bolesti.
„Nitko nas tijekom života ne educira na koji način pravilno razgovarati s onima koji se nalaze u tako teškoj situaciji, ali iskrena namjera, ljudskost, spremnost na djelovanje, i toplina dopiru i znače svakome. Pitajte svoje voljene otvoreno kako su, što bi im značilo da učinite za njih i kako im možete praktično pomoći.
Pokažite da ste uz njih bez očekivanja, usputnog savjetovanja i nametanja vlastitih ideja o tome što im je potrebno. Pomozite im s djecom koja su kod kuće, ponudite se da preuzmete neku obavezu umjesto njih, pošaljite im poruku podrške, nazovite ih i pitajte o čemu im se razgovara, dopustite im da se izraze i kažu vam sve što im je na duši, a da pritom nemaju dojam da oni više tješe vas nego vi njih“, poručuje naša sugovornica.
Izuzetno je važno brinuti se i o vlastitom zdravlju
Pitali smo našu sugovornicu kako se nosi s emocionalnim izazovima koje donosi rad s djecom oboljelom od raka. „Mnogi su trenuci u ovom poslu izazovni. Svaka komplikacija liječenja, otežana ili prolongirana reakcija djece i roditelja na zdravstvenu situaciju, narušena obiteljska dinamika, otežani socio-ekonomski uvjeti obitelji mogu predstavljati izazov s kojim se nastojimo zajedno suočiti i uspješno razriješiti“, kaže Lulić Kujundžić.
Rad na ovakvom odjelu sa sobom nosi specifične emocionalne izazove te je izuzetno važno u svemu tome brinuti i o vlastitom zdravlju, rekla nam je naša sugovornica.
„Preminuće djeteta koje poznajete i s kojim ste dugo radili, jedno je od najvećih takvih izazova te je važno da svaki djelatnik zna što i na koji način si može pružiti pomoć i olakšanje. Timski rad, kvalitetni međuljudski odnosi, mogućnost dijeljenja briga, tužnih trenutaka i radnih zadataka svakako su jedni od najvažnijih čimbenika koji pomažu djelatnicima u očuvanju njihovog mentalnog zdravlja. Traženje pomoći i podrške u obliku individualne ili grupne supervizije kao i psihoterapija također bi trebali biti nešto što se treba poticati u kolektivima koji rade na ovakvim i sličnim radnim mjestima“, poručuje Lulić Kujundžić.
Foto: Bruno Konjevic/ pool / CROPIX
Učite svoju djecu da pruže ruku podrške i potpore
Zajednice i škole igraju ključnu ulogu u pružanju podrške djeci oboljeloj od raka i njihovim obiteljima. Edukacija i podizanje svijesti među učenicima i profesorima u školi mogu pomoći u stvaranju okruženja koje je empatično i podržavajuće. Organiziranje humanitarnih događaja, poput sportskih natjecanja, koncerata ili umjetničkih izložbi, može biti način prikupljanja sredstava za istraživanje raka ili pomoć obiteljima u potrebi.
„Svakodnevno se trudimo našim roditeljima i djeci pokazati koliko smo ponosni na njih i njihovu ustrajnost, trud, hrabrost, snagu i suradljivost. Posebni su i stalo nam je da svi koji se do sada nisu susreli s ovom temom promisle o našoj djeci te osvijeste njihove teškoće, izazove koji su s njima svakodnevno te se potrude educirati i informirati svoje voljene, kao i svoju djecu da pristupaju svakome tko je u brizi – s poštovanjem, empatijom i dobronamjernošću“, kaže Lulić Kujundžić.
I za kraj naša sugovornica poručuje: „Roditelji, učite svoju djecu da pruže ruku podrške i potpore onima koji se trenutno nose s teškim razdobljem u svom životu, da se zauzmu za njih i da im zajedno pokažemo da mi kao odrasle osobe brinemo o tome da ih zaštitimo, da se nemaju čega sramiti, da nisu manje vrijedni od drugih i da je zapravo najvažnije ono što nam je u srcima“.