Prodavačica s Dolca otkrila pravo stanje: ‘Ljudima je više dosta da ih varaju’

Građani na tržnici Dolac (Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX)

Bliži nam se Uskrs, najveći kršćanski blagdan. Premda je Božić puno isplativiji trgovcima i prodavačima u maloprodaji zbog kombinacije dviju potrošačkih groznica, s naglaskom na kupovinu poklona najmlađima, i Uskrs će donijeti pune blagajne na tržnicama i u trgovinama.

Premda se pokloni u tradicionalnom smislu riječi za Uskrs ne darivaju, obilje za stolom i ove godine košta više nego godinu ranije. Mi smo odlučili prošetati dvjema popularnim gradskim tržnicama u lovu na blagdanske klasike bez kojih je ovaj blagdan nemoguće zamisliti. Na kraju smo dobili očekivano – visoke cijene, nezadovoljstvo kupaca i pokoje opravdanje zašto je to tako.

No krenimo redom. Na putu do Dolca, taman između Jelačić placa i ulaza u našu legendarnu tržnicu, kumice tradicionalno prodaju proljetnice, no one su samo dodatak odnosno šlag na blagdansku tortu onima koji si to mogu priuštiti. Stoga smo preskočili ukrase i zaputili se u labirint Dolca. U ponedjeljak, nešto iza osam sati ujutro, nije bilo gužve, ali posla – ima.

Unutrašnjost tržnice Dolac (Foto: Zagreb.info)

Rolana šunka je najpopularnija, ali nije jeftina

Naš zadatak je bio jasan. Pronaći cijene, usporediti ih s onima lani i najbitnije, čuti pokoju živu riječ s druge strane pulta. Izazovi su obostrani no čini se da trgovci neće previše “njurgati” i “kukati”. Izuzmemo li one najsiromašnije, gotovo svi slojevi društva imaju opciju razveseliti sebe i svoju obitelj na ovaj veliki blagdan.

Za početak odmah moramo napomenuti kako je tržnica postala luksuz. Primjerice, na putu do Dolca smo provirili u jednu veću trgovinu u potrazi za rolanom šunkom. Pronašli smo pakirani proizvod s etabliranom etiketom, cijena je 6 eura i pokoji cent za kilogram. To je ujedno u skladu s ovogodišnjim prosjekom koji prema izračunu domaćih sindikata iznosi 6,79 eura.

No, ta cijena pada u vodu u trenutku kada zakoračite u unutarnje prostorije naše najpoznatije tržnice. Ponuda je šarena, a cijene su u pravilu barem 3 eura skuplje od onih uz trgovina. Primjerice, jedan privatnik prodaje rolanu šunku za nevjerojatnih 14 eura po kilogramu. Upitali smo ga neobavezno prodaje li se što, nije nam odgovorio.

‘Jesti se mora’

Pokušali smo pronaći i nekog kupca u potrazi za suhomesnatim ili sličnim proizvodima, ali odgovore na sva naša pitanja dobili smo od jedne više nego susretljive prodavačice. Tvrdi nam, “ja sam pred mirovinom gospon, sve pitajte kaj god vas zanima”. Što se tiče rolane šunke, kaže da krize nema. “Već je jutros evo, troje, odnosno četvoro kupaca uzelo barem kilu. Kod nas je ostala ista, odnosno, poskupilo je za 90 centi da budem precizna”, priča nam.

Ljudi gledaju, kalkuliraju, ali kupuje se. Mladi vam vole nemasno, ovi stariji već i vratinu kupuju”, dodaje.  Ipak, nije situacija bajna da ljudi ne pitaju za cijenu. Pazi se na svaki cent, no kako nam je rekla jedna druga prodavačica, “jesti se mora”.


Prodavačica s kojom smo razgovarali nam je otkrila kako je prije bila zaposlena u velikom trgovačkom lancu. “Pa ljudima je više dosta da ih varaju. Jest, u trgovini je proizvod jeftiniji, ali tamo vam mesa jedva ima, kupujete masnoću. Ljudima je skupo, ali kupuju”. Ubrzo se u priču uključio i njen kolega mesar koji smatra da je problem oko skupoće jednostavan.

Problem stranih radnika

“Gospon, to ništa nije skupo, samo ljudi nemaju novaca jer ne žele raditi. Neki, naravno”, priča nam. Na to prodavačica nije najbolje reagirala i pa je otvorila jednu paralelnu temu. “Nije istina da ljudi neće raditi. Hoće, ali nije pošteno. Pogledajte oko sebe, što vi mislite da ljudi koji rade ovdje za ‘veće’ poslodavce imaju dobre plaće. S 800 ili 900 eura se ne može živjeti.

S druge strane, nemam ja ništa protiv stranih radnika. Ali oni ovdje dobiju i smještaj, a neki i hranu od svojih poslodavaca. To nije fer ni pošteno. Još oni ništa ne kupuju, uzmu svinjske nogice ili nešto najjeftinije”, žali se. “Ja nemam niti jedan dan bolovanja u svojoj karijeri, ustajem se i dolazim ovdje. Ne znam tko ima interesa od takvog tretmana stranih radnika”, pita se.

Inače, po putu smo sreli i jednu iznimno pristupačnu gospođu koja je načula naš razgovor. “To sa razlikom između trgovine i placa je stopostotna istina. Tko može, sigurno će kupiti skuplju varijantu. Rolana šunka iz trgovine nit ima miris po sušenom, a o okusu da ne govorim. Velika je razlika u kvaliteti”, zaključila je.

Trg Bana Jelačića (Foto: Zagreb.info)

Ni na Kvatriću nije ništa jeftinije

Po izlasku s Dolca otišli smo i do Kvaternikovog trga. Iako je tamo ponuda nešto skromnija jer je i tržnica manja, ne vrijedi pravilo s kojima se vode trgovci nekretnina. Nećete puno jeftinije proći ako izbjegnete centar grada. Odnosno, ušteta je nekoliko desetina centi po kilogramu.

Pronašli smo jednog prodavača koji je izvjesio svoju ponudu šunke i odmah nas upozorio kako etiketa s cijenom od 7 eura po kilogramu nije za rolanu šunku. “Rolana šunka vam je 9,5 eura po kilogramu”, bio je kratak. Na kraju dana, uskršnja kupovina je onoliko skupa ili povoljna ovisno o visini uskrsnice. Za 2025. godinu ona iznosi prosječno 150 eura.

Taj iznos može pokriti iznos one najjeftinije blagdanske opcije za 2025. godinu. Mislite li tucati jaja s tržnice, a ne iz trgovine, a isto vrijedi i za mladi luk, krumpir, i ostalo povrće, bit će vam potrebno, po izračunu sindikata, malo manje od 400 eura. Za povrće je rano, ali meso se već naveliko prodaje. Domaća hrana je postala trend, a trendove prate i pripadajuće im cijene.

U Zagrebu išao kupiti djetetu doručak, šokirao se: ‘Pa to je 19 kuna, nekad je bio i po pet’