U velikom i živopisnom gradu poput Zagreba oni će s okom za detalje na svakom koraku moći primjetiti nešto neobično. Bilo da je riječ o crvenoj vodi u Manduševcu, pješačkom prijelazu koji vodi u zid, ili pak ženi koja psuje iz petnih žila jer joj je netko odbio ostaviti koji euro “za gladnu djecu”. No, ono što je jedna Zagrepčanka vidjela, iznenadilo je čak i njene oči naviknute za zagrebačke scene.
“Vozim se javnim prijevozom, ne vozim auto, dosta hodam i krećem se puno po centru grada jer tam i delam, ali ljudi moji, ovo me baš scimalo. Idem nekidan starom Vlaškom, na zebru pa prema Trgu. Dok sam čekala da prijeđem na drugu stranu, ispred mene prizor koji na prvu podsjeća na transport robova, samo što je u pitanju bio konopac, ne lanci”, napisala nam je u poruci, a pokušala je i fotografirati scenu.
“Naime, u pratnji dvoje odraslih, muškarca i žene, možda desetero djece, vrtićka dob, rekla bih mlađi od pet godina, svakome od njih na jednom, unutarnjem zapešću zavezan je konopac, koji je potom privezan za središnju nit, i tako oni hodaju. Znam da smo u centru grada, promet je grdi, ali kaj se dogodilo s onom praksom da se drže za rukice i hodaju u paru, a odrasli uz njih i kontroliraju situaciju”, upitala je ona.
‘Pa kako možete’
“Pretpostavila sam da je riječ o nekom privatnom vrtiću i odgojiteljima, išli su prema Ribnjaku, valjda u park. Ali majko mila, pa kako možete tak klince vezati? Kaj je iduće, oba zapešća, gležnjeve privezati? Djeca na povodcu, kao da ih se ne može kontrolirati, da ne pobegnu. Tužno, zapravo”, dodala je.
“Nije to moja struka, ali imam dijete vrtićke dobi i ovakav oblik ‘vođenja’ po gradu je meni jeziv, vjerujem da je ‘vani’ to uobičajeno, ali mislim da je bolje djecu učiti da slušaju, drže se za rukice, da ih se osvjesti kako je promet opasan i koja su pravila kad u njemu sudjeluju kao pješaci”, zaključila je.
