Iako iz dana u dan čitamo priče o raznim zvjerstvima, ubojstvima, krađama i drugim strašnim događajima, među nama su i dalje ljudi dobra srca. Priče o njima jednostavno ne privlače toliko pažnje i prolaze nezapaženo u moru tragičnih i mračnih vijesti.
Na društvenim mrežama tako se nedavno pojavila priča o djedu velikog srca koji nije mogao vjerovati da će mu netko ponuditi pomoć. “Jučer sam otišao u prodavaonicu, a ispred mene je bio starac, stariji od 80 godina. U njegovoj košarici bile su samo osnovne namirnice: dvije rajčice, tikvica, kilogram brašna, kilogram šećera i još pokoja sitnica. Ništa luksuzno, ništa pretjerano, tek osnovno za svakodnevnu prehranu. Kada je došao na red za plaćanje, račun je iznosio oko 10 eura. Starac je počeo izvrtati cijeli novčanik, iz kojeg je izašlo samo nekoliko metalnih novčića”, podijelio je jedan korisnik na Facebooku.
“Prodavačica je prebrojala novac i došla do iznosa od gotovo osam i pol eura, ali to nije bilo dovoljno. Upitala je starca hoće li nešto ostaviti sa strane i donijeti ostatak novca, ili da odbije neki od proizvoda. On je, međutim, odgovorio da ništa ne ostavlja, jer, kako je rekao, ni on ni njegova supruga nemaju više novca kod kuće, pa neka ona jednostavno skine nešto. Odgurnuo je nesigurno rukom dvije rajčice i tikvicu i pitao što još od skromnih namirnica može ostaviti”, napisao je u objavi.
‘Ovo mi se nikada nije desilo’
“U tom trenutku mu nisam mogao pomoći, pa sam blagajnici dao euro i pol i zamolio da starcu vrati njegove namirnice. Starac je i dalje pretraživao džepove u nadi da će pronaći neki izgubljeni cent. Gledajući me, rekao je: ‘Nemam ništa više u džepu, uzmite nešto od onoga što sam htio kupiti”, nastavlja srcedrapateljnu priču.
“Blagajnica mu je objasnila da sam ja dopunio iznos koji je nedostajao. Starac me zbunjeno pogledao i upitao: ‘A što sada da radim?’ Odgovorio sam mu: ‘Ništa, uzmite vaše namirnice i idite kući, sve je u redu’”, napisao je Marko. Ipak, djedu nije bilo jasno da mu netko želi pomoći.
“‘Ali ovo mi se nikada nije desilo’, rekao je starac, i dalje zbunjen. ‘Stvarno ne znam što da radim?’, pitao je, gledajući u blagajnicu. Ona mu je, smirujući ga, rekla: ‘Pa, ima još dobrih ljudi’. U tom trenutku, starac je ponovno zbunjeno tražio način da mi se oduži: ‘Dajte mi barem vaš broj telefona i adresu, pa ću vam donijeti euro i pol kad budem imao'”.
Zagrepčanka u velikom problemu, vrijeme joj istječe: ‘Računam da su tamo lijeni, stišćem kao budala’
‘Dajte mi barem da vas pozovem na kavu’
Rekao sam mu: ‘Taman posla, vi ste to već zaslužili prije mnogo godina’”, prepričava ovaj čovjek. “‘Ali, ovo mi se stvarno nikada nije desilo, da mi netko toliko pomogne…’ promucao je starac, počevši drhtati i plakati, kao da sam mu poklonio zlatni grumen, a ne samo običnu novčanicu. Blagajnica je pakirala ostatak namirnica u vrećice, a i ona je bila emotivna. Sigurno zarađuje između 210 i 250 eura i dobro zna što znači živjeti s malo.
“‘Dajte mi barem da vas pozovem na kavu, moram vam se nekako odužiti’, zamolio je starac. Pokušao sam ga smiriti: ‘Ne morate ništa, samo se smirite, idite kući, spremite ručak i odmorite se.’ Starac mi je pružio ruku i rekao: ‘Kako se zovete?’ ‘Marko’, odgovorio sam. ‘Ja sam Milan i pamtit ću vas dok sam živ'”, rekao je djed.
Iako se može činiti nebitno, ova priča podsjeća na to kolika sitnica može značiti nekome tko je u nevolje, i kako malo dobro djelo može nekome promijeniti život i ispuniti srce.
