Kada krene sezona grijanja, u Zagrebu se u pravilu otvara jedno te isto pitanje kvalitete zraka u metropoli. Naime, često smo svjedoci da mjerne stanice u Zagrebu prikazuju povišene razine čestica PM 2.5 u zraku, a da dojam bude i gori, obično u prosincu svjedočimo velikom broju maglovitih dana. Mi smo odlučili istražiti zašto se magla baš toliko zadržava u Zagrebu.
Sve o ovoj pojavi i zašto je baš tako česta u prosincu ispričao nam je Nebojša Subanović, meteorolog portala www.meteo-info.hr. “Magla je pojava smanjene vidljivosti na manje od jednog kilometra. Najčešći uzrok tome su sitne lebdeće kapljice vode, zimi, kod nas rijetko i ledeni kristalići. Ukoliko se radi o ledenim kristalićima, govorimo o ledenoj magli. Nastaje kondenzacijom ili depozicijom vodene pare u kapljice vode odnosno kristaliće leda.
Kod nas su najčešće radijacijska i advektivna magla. Radijacijska magla se najčešće javlja tijekom vedrih i tihih noći, kada se tlo intenzivno hladi isijavanjem topline. Zrak u dodiru s tlom pritom se hladi do točke zasićenja, što dovodi do kondenzacije vodene pare i stvaranja magle. Ova vrsta magle tipična je za jesenske i zimske mjesece, osobito u dolinama i kotlinama, gdje se hladan zrak zadržava”, piše nam.
Najviše maglovitih dana bilo je 2011. godine
“U pravilu se razilazi tijekom jutra, kada Sunčevo zagrijavanje naruši stabilnost prizemnog sloja zraka. Advektivna magla nastaje kada se topao i vlažan zrak premješta iznad hladnije podloge, primjerice kada vlažan zrak struji iznad hladnog kopna ili mora. Hlađenjem tog zraka dolazi do zasićenja i kondenzacije, pa se magla može formirati na velikim površinama i potrajati dulje vrijeme.
Za razliku od radijacijske magle, advektivna magla ne ovisi nužno o noćnom hlađenju i može se pojaviti u bilo koje doba dana, osobito uz obalu i u područjima s čestim promjenama smjera vjetra”, objasnio je i pritom nam otkrio kako je Zagreb ‘kotirao’ po pitanju maglovitih dana u posljednje 24 godine.
Na mjernoj postaji Zagreb Maksimir je godišnje u periodu 2000. – 2024. bilo u prosjeku 77,6 dana s pojavom magle. Najviše dana s pojavom magle bilo je 2011. godine, 123 dana, a najmanje 2000., samo 33 dana. Najviše maglovitih dana ima prosinac, prosječno 14,7 dana, a najmanje srpanj, u prosjeku 0,7 dana”, napisao je Subanović i tako potvrdio ono što se uostalom i danas može vidjeti pogledom kroz prozor.
Pitanje temperaturne inverzije
Isto tako, magla u Zagrebu je djelomično zaslužna što smo svjedoci pojave temperaturne inverzije, gdje se s porastom nadmorske visine temperatura raste, umjesto da pada kako bi se uostalom očekivalo. “Glavni izvor vlage za zagrebačke magle je rijeka Sava. Radijacijske magle su često vezane uz pojavu temperaturne inverzije, pojave da temperatura zraka s visinom raste. Temperaturne inverzije mogu imati nekoliko uzroka.
Najčešći su radijacijsko ohlađivanje tla, a time i prizemnog sloja zraka te noćno spuštanje hladnog zraka niz obronke planina. U Zagrebu se to spuštanje hladnog zraka s Medvednice počinje osjećati između 22 i 23 sata. Temperaturne su inverzije najizraženije u ranim jutarnjim satima dok sunce još nije počelo zagrijavati tlo. Dugotrajno zadržavanje magle može održavati temperaturnu inverziju i tijekom dana”, napisao nam je zaključno.
