Početak Vlaške ulice, poznatiji pod nazivom Stara Vlaška, svoje ime nosi od srednjovjekovnog hrvatskog izraza za Talijane, Vlahi (Lacchi). Prema izvorima iz srednjeg vijeka, tamo su se nastanili trgovci iz Italije.
Zvalo se Vicus Latinorum, tj. Selo Latina. Zagrebački su ga kajkavci s vremenom preveli u Laška Ves.
Postoji nekoliko teorija, točnije vjerovanja, tko je tamo živio i što su radili.
Dok neki misle da su se uz današnju katedrali nastanili Talijani, koji su gradili prvostolnicu, drugi pak smatraju da su ti Talijani bili trgovci i obrtnici, koji su došli tijekom 12. stoljeća, nastanivši se kod biskupske rezidencije.
Naselje je u 13. stoljeću dobilo status biskupskog naselja, dok su stoljeće kasnije kanonici tamo krenuli naseljavati kaptolske kmetove. Bila je to nekad i zasebna općina, koja se protezala od Bakačeve, preko Draškovićeve, uključivala je Ribnjak i Kurelčevu, a naknadno su joj pripojene Bauerova, Petrova i Jurišićeva.
Po njima se, vjeruje se, naziva još jedan dio grada. Stanovnici Vlaške su po obroncima brda gdje je danas Kvaternikov trg imali svoje vinograde. Taj je predio po njima dobio ime Lašćina. Prema zapisu iz 1521., vinograd je bio “dobro uzgajan, s novim podrumom uza nj”.
Vlaška se nekoć zvala i Bečka cesta, jer njome su vozila poštanska kola koja su, zapisano je, dolazila “vsaki pondelek, torek, četrtek i petek pred poldnevom”. Ulica je bila puna ilovače, pa su kola za vrijeme velikih kiša vukli volovi. Poštanska su kola išla do Harmice, gdje se na prostoru današnje Gradske štedionice nalazila stanica diližanse.
Bila je to ulica obrtnika, jer prema popisu iz 1769. u njoj je bilo 38 krznara, 27 postolara, 22 čizmara, 21 krojač, 6 mesara. Tamo je i do 1860. na kućnom broju 9 bila trgovina živom, čiji je vlasnik bio prvi zagrebački registrirani stogodišnjak. Jonas Aleksander rođen je 1814., a preminuo je 1914. pred početak Prvog svjetskog rata.
