Tržište rada diktira svoja pravila pa se tako u vrlo kratkom vremenskom okviru mogu promijeniti potrebe i tako utjecati na sve dionike. Primjerice, prije 15-ak godina imali smo majstore za sve i cijene njihovog rada su bile dostupne građanima.
Bila je privilegija imati visoko obrazovanje jer se smatralo da će ono osigurati bolji posao i veća primanja. Međutim, masovna iseljavanja iz Hrvatske ostavila su potpuno drugu realnost pa se danas majstori plaćaju ‘suhim zlatom’, dok fakultetski obrazovane osobe danas žive s prosječnim primanjima.
Slučaj umirovljenice Ivanke koja je nedavno uzburkala javnost tvrdnjom kako trenutačno prima 430 eura mirovine, iako je u mirovinu otišla samo dvije godine ranije, a koja ima završena dva fakulteta, ponovno je aktualizirao pitanje koliko je važno fakultetsko obrazovanje.
‘To je jeftina propaganda’
Pa ipak, bez obzira na trenutno stanje na tržištu rada, brojni su Zagrepčani istaknuli kako je visoko obrazovanje vrlo bitno. “Fakulteti nam trebaju, treba ih jačati, osuvremeniti i postrožiti kriterije. Učite klinci, ma kako vam to zvučalo bez veze, ali učite i čitajte sve. Učite i više nego je propisano programom. Znanje je moć. Ne popustite jeftinoj propagandi. Neobrazovani su pokorni i lako se njima manipulira”, poručila je čitateljica u komentaru.
Mnogi su istaknuli da fakultetsko obrazovanje nije garancija boljeg posla i plaće, a nemali broj čitatelja je naveo kako je vrlo važno imati veze i poznanstva ističući to kao uvjet za uspjeh.
“Naravno da nam trebaju fakultetska znanja, ali i ona koja ne zahtijevaju fakultet. Danas nam nedostaje svih zanimanja, zidara, keramičara, mehaničara, električara, stolara, mesara, vozača konobara itd. Kad ti trebaju čekaš ih mjesecima, a poslodavci su prisiljeni uvoziti stranu radnu snagu. Poznajem ljude sa srednjom spremom, a načitane i s velikim spektrom općeg znanja, kao i one s puno praktičnoga znanja. Znam i one koji su završili fakultet, magisterij čak i doktorat, ali se nisu snašli u svijetu rada. Sve je relativno, a svako znanje je dobro. Što veće, to bolje”, glasio je jedan od komentara.
‘Djeca ismijavaju nastavnike’
Slično mišljenje iznijela je još jedna sugrađanka. “Čovjeka i njegovu pamet ne smijemo suditi po tome tko ima tko nema faks, ali mogu reći da ljudima s faksom isto nije lako. Godine i godine stresa i učenja i na kraju ne znaš kako će biti. Hoće li ti se taj trud vratiti ili žali Bože vremena. Nije lako nije lijepo. Dodatno kod nas od kad postoji naša država ljudima po pitanju posla nije lako. Zato rekla bi da nažalost odgovor na vaše pitanje je da. Ali, i obratno je isto teško jer danas si poželjan sutra nisi. I žao mi je svih onih koji moraju odlučiti što će jer je to jako teško u današnjem vremenu, a ne bi smjelo biti teško. Iznimki je uvijek bilo.”
“Nažalost da. U Dalmaciji je bitan konobar, pipničar i čistačica, sve drugo ne treba. Apartmani, kafići, restorani, kuće za odmor-izvori zarade na brz način kojima ne trebaju visokoobrazovani. Djeca u školi ismijavaju nastavnike da voze jeftina vozila, “stare kante”. Čemu velika pamet – ničemu kod nas i zato zatvoriti fakultete, pretvoriti ih u hostele (po mogućnosti ponudi ništa-naplati u zlatu) to je naša realnost!”, ogorčeno je napisala čitateljica.
O tome kako čitavo društvo ide u krivom smjeru, pisao je još jedan Zagrepčanin. “Kod nas inženjerske tehničarske struke proizvodnih profila nemaju što ni raditi, jer mi smo postali deproizvodna i deindustrijalizirana zemlja. Tako smo postali na neki način kolonijalnog karaktera, jer smo uvoznici hrane, a mogli smo hraniti znatan dio EU do industrijskih proizvoda. I one nebuloze, da smo ‘mali’ to su stvarno nebuloze, a tako zapravo narod nestaje kao mi. Kod nas se zapošljavaju uglavnom oni, koji ni naš jezik ne govore, a stručna sprema za ono što rade nije ni potrebna. Katastrofa što smo postali”, poručio je.
