Bivši kardinal i zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić preminuo je na današnji dan, 11. ožujka 2002. Njegovu su pogrebu prisustvovali vjernici iz cijele zemlje, pa je oko zagrebačke katedrale bilo njih oko 40 tisuća.
Pokopan je u kripti iza glavnog oltara. Uz njega su tamo položeni i Alojzije Stepinac, Franjo Šeper, Eugen Kvaternik, Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Na desetu je godišnjicu njegove smrti kardinal Bozanić najavio pokretanje postupka za njegovu beatifikaciju.
Kao najmlađe, 13. dijete u obitelji, rodio se 15. travnja 1919. u Gornjem Pribiću. Studij teologije završio je u Zagrebu nakon što je na Šalati pohađao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Za svećenika ga je u srpnju 1945. zaredio tadašnji nadbiskup Alojzije Stepinac. Kuharić je tu činjenicu ponosno isticao i smatrao posebnim znakom milosti i odgovornosti.
Skriveni biser Sljemena burne prošlosti: ‘Dečki iz Gračana bi pucali da uplaše tajne službe’
U Vatikanu na koncilu
Za pomoćnog je biskupa zagrebačkog i naslovnog biskupa Mete Kuharić zaređen u zagrebačkoj katedrali, 3. svibnja 1964., po rukama kardinala Franje Šepera. Po toj je funkciji sudjelovao na II. vatikanskom koncilu, koji je Crkvi donio šesnaest dokumenata. Papa Ivan Pavao II. kardinalom ga je proglasio 2. veljače 1983.
Majku Božju od Kamenitih vrata proglasio je 31. svibnja 1991. zaštitnicom grada Zagreba, a taj se datum obilježava i kao Dan Grada Zagreba. Kao kardinal uvidio je i važnost medija u evangelizaciji, pa je 1993. pokrenuo Informativnu katoličku ageniju, a 1997. i Hrvatski katolički radio. Te je godine otišao u mirovinu, a naslijedio ga je Josip Bozanić.
Pri posjetu pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994. pripala mu je čast domaćina, a kardinal Kuharić s njime se i molio na grobu blaženog Alojzija Stepinca. Uz papu je bio i pri njegovu drugu posjetu Hrvatskoj kad je u listopadu 1998. Alojzija Stepinca proglasio blaženim.
Posljednji trenuci
Nije mirovao ni u umirovljeničkim danima. Sređivao je osobnu dokumentaciju, čitao je i posjećivao župe i svećenike, a primao je i posjete na Kaptolu. Umro je iznenada, pa je vijest o njegovoj smrti odjeknula u zemlji i među dijasporom. O njegovim je posljednjim trenucima govorio tadašnji ekonom Zagrebačke biskupije monsinjor Juraj Jerneić. Bilo je oko četiri ujutro, kad ga je telefonski pozvao u svoju sobu.
“Čuj, varira mi tlak. Zvao sam doktora Beusa pa mi je rekao da popijem malo kave, nezgodno mi je buditi časne. Je l’ bi ti mogao skuhati kavu? Bez šećera!”, zamolio ga je Kuharić. “Uzoriti, nema problema, bez šećera”, odgovorio mu je i otišao po kavu. Donio mu je i čašu vode, te je on to sve popio i malo se mrštio. “Ajde uzmi štolu pa ćeš me ispovijediti i pomazati”, ispričao je mons. Jerneić za Večernji list, dodavši da su mu se od te molbe “noge ukočile”. Ipak, uradio je po njegovoj molbi. Kuharić je u međuvremenu još nekoliko puta zvao liječnika koji je rekao doći k njemu, a on mu je rekao da će se pospremiti u postelju i mons. Jerneića poslao da mu otvori kolni ulaz.
“I sad se ja mogu vratiti kardinalu u sobu reći da mi očekujemo liječnika, da je sve pripremljeno. Kad ono, ja uđem u njegovu spavaću sobu, on se zavukao u postelju i čujem samo zadnje uzdahe. I ja zovem: “Uzoriti, uzoriti!” Ništa više. Onda sam išao probuditi nadbiskupa Bozanića. Bili smo tako iznenađeni”, prisjetio se te noći monsinjor Jerneić.
Zagrebačku crkvicu prati mračna prošlost: Tamo su se molili pa otišli u smrt
