Ponašanje dijela građana izaziva kontroverzu, mnogima nije jasno što je motiv: ‘Tko im daje za pravo’

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Govor mržnje i negativni komentari na internetu i društvenim mrežama ovih su dana užarena tema u cijeloj državi. Javni prostor, a posebno društvene mreže na internetu, ispunjene su diskriminirajućim govorom, što najviše pogađa mlade koji se s time susreću gotovo svakodnevno na tim platformama.

Zato smo pitali čitatelje ima li previše mržnje u komentarima i objavama na društvenim mrežama. Velika većina je potvrdila da je govor mržnje preplavio društvene platforme.

“Itekako previše. Posebno me sablažnjuju okrutni, ružni i vrlo prijeteći komentari. Jesmo li se to mi ljudi pretvorili u neljude, u čudovišta. Tko to kome daje za pravo prijetiti metkom u čelo, izgonom iz zemlje u kojoj živi i puno toga neprimjerenoga?”, pita jedna čitateljica, a druga smatra kako društvene mreže nekima služe kao terapija.

‘Liječenje vlastitih frustracija’

“Da. Mnogi koriste društvene mreže za liječenje vlastitih frustracija a ima i onih s dijagnozama.” “Gotovo ništa drugo se i ne da pročitati u komentarima osim govora mržnje. Mislim da je tiha i normalna većina uglavnom odustala od komentiranja”, smatra treća.

Međutim, ima i onih koji s time nisu suglasni. “Nije toliko mržnja, nego prikaz istine i stanja u državi koja ponižava narod…”, smatra jedan čitatelj, a drugi se s njime složio: “Još je malo koliko su nam glavešine aktivne, a država u banani”.

“Što napišem, to mogu reći i u lice. Što se tiče tuđih komentara upućenih meni, ne diraju me ni najmanje. Kad pročitam, zaboravim. Imam osobe čije mišljenje poštujem i to je to.
Ljudi previše ozbiljno shvaćaju društvene mreže i mišljenja nepoznatih, njima nebitnih osoba”, zaključila je jedna čitateljica, a druga uočila: “Najviše zlih komentara od lažnih profila.”

‘Na nekome moraju iskaliti bijes’

“Ima svašta, i pesimizma, i optimizma, i realnosti, smiješnih komentara, a i bezobrazluka i cinizma”, dodala je treća. No, kako to biva, neki su i ovo pitanje iskoristili za obračun i osudu pa neki u svemu vide krivnju medija, drugi države i političkih stranaka, a treći onih različitog svjetonazora.


“Da, mediji su krivi. Komentare bi trebalo zabraniti”, poručuje jedna čitateljica, na što joj druga odgovara: “Mediji su krivi što među nama žive ljudi sa niskom ili nikakvom emocionalnom inteligencijom? Mediji samo otkrivaju njihovu ogromnu količinu u društvu.”

“Je. No, to je zbog toga što ljudi u ovoj državi u većini ne žive dobro, frustrirani su i negdje ili na nekome moraju iskaliti bijes, ogorčenosti i beznadnost. Smatram da je to velika pogreška jer bi se sve to moglo akumulirati sa psihičkim stanjem ostalih i usmjeriti prema glavnim krivcima – političarima. Bilo bi svrsishodnije”, zaključila je čitateljica.