Životne priče Terezije, Dragice i Vesne najbolje prikazuju kako žive mnoge hrvatske umirovljenice koje se svakodnevno suočavaju s teškim financijskim uvjetima. Dok Terezija čisti stubišta kako bi spojila kraj s krajem, Dragica noćima veze zlatoveze da bi mogla platiti grijanje, a Vesna, koja je radila u Americi, sada nema ni zdravstveno osiguranje i zadužuje se za hranu na tržnici, donosi magazin Provjereno.
Terezija Kroflin, bivša medicinska sestra odgojiteljica, sa svojih preko 70 godina života i 37 godina radnog staža, živi sama i pažljivo prati svaki potrošeni euro. Njena mirovina jednostavno nije dovoljna za osnovne potrebe, pa čisti stubišta u svojoj zgradi kako bi zaradila dodatnih 120 eura mjesečno.
“Čistim dva stubišta tu u zgradi, ne moram nikuda daleko ići i tako malo svaki mjesec zaradim. Otišla bih na more, ali ne mogu, pa odem na jedan dan s umirovljenicima. Za deset dana se nema”, kaže Terezija, dodajući kako si ribu više ne može priuštiti jer je previše skupa.
HZMO izdao važnu obavijest za umirovljenike: Ovo neki trebaju napraviti do 30. studenog
Zlatovez kao dodatni izvor prihoda
Dragica Vancaš iz Darde ima 350 eura mirovine, što jedva pokriva osnovne troškove života. Da bi preživjela, noćima veze zlatovez koji prodaje. Bez tog dodatnog prihoda, ne bi si mogla priuštiti grijanje niti kupiti osnovne potrepštine.
“Moram, jer nemam od čega živjeti. Nisam gladna, dobijem pomoć od Crvenog križa, pučke kuhinje i Caritasa. Ne mogu si priuštiti voće, kemijska sredstva, plin, režije su mi velike”, objašnjava Dragica, kojoj nakon plaćanja svih troškova ostaje tek 98 eura mjesečno.
Život ispod granice siromaštva
Vesna Legac, koja je veći dio radnog vijeka provela u Americi, vratila se u Hrvatsku kako bi se brinula o bolesnoj majci. Iako ima dvije diplome, nije mogla pronaći stalni posao. S mjesečnim primanjima od 420 eura, daleko ispod granice siromaštva za samce koja iznosi 600 eura, Vesna se bori za osnovne potrebe.
Zbog nedostatka evidentiranog radnog staža u Hrvatskoj, nema pravo na redovno zdravstveno osiguranje, a zbog nepostojanja ugovora o isplati mirovina između Hrvatske i SAD-a, prima tek trećinu svoje američke mirovine. “Sada sam zadužena za hranu kod kumica na placu jer me znaju, ali to je strašno. Dugujem već preko 200 eura, a nemam za lijekove”, ispričala je Vesna.
Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH), istaknula je kako su umirovljenici u zemlji suočeni s ekstremnim siromaštvom i poniženjem, posebno samci. Prema njezinim riječima, čak 60 posto svih samaca starijih od 65 godina živi u siromaštvu, često nemajući dovoljno ni za osnovne životne potrebe.
Ovi Hrvati imaju mirovine veće od 2000 eura: Doista je riječ o privilegiranoj skupini
Starost na rubu siromaštva
“Režije su sve skuplje, što znači manje hrane na tanjuru i više mrtvih umirovljenika. Oni ne umiru samo od gladi, već i zato što ne mogu priuštiti liječenje niti kupovati lijekove”, ističe Petrović, dodajući kako se sve više umirovljenika odlučuje na tragičan čin samoubojstva.
Priče Terezije, Dragice i Vesne nisu izdvojeni slučajevi, već ogledalo života tisuća starijih osoba u Hrvatskoj koje se svakodnevno bore za preživljavanje. Sindikat umirovljenika apelira na vlast da prepozna težinu situacije i poduzme hitne mjere kako bi se spriječilo dalje propadanje životnog standarda najranjivijih građana.
Ova potresna stvarnost postavlja pitanje koliko je društvo spremno pomoći starijima i zaštititi ih od siromaštva i izolacije. Za mnoge, život umirovljenika svodi se na puko preživljavanje, a njihovi glasovi vape za promjenom koja im može donijeti dostojanstvenu starost.
