U centraliziranoj zemlji poput Hrvatske, glavni je grad popularno mjesto za život. U njemu su sve državne institucije, a zanimljiv je i studentima. Nudi velik broj studijskih programa unutar Sveučilišta u Zagrebu, ali i ostalih obrazovnih institucija koje u njemu djeluju. Također, njegov je noćni život privlačan mladim ljudima. Konačno, dolazak u Zagreb za mnoge znači odlazak iz roditeljskog doma i osamostaljenje.
Tako i jedan mladić iz BiH želi u Zagreb doći na studij, no od konačne ga odluke odvraća strah od ksenofobije. Na platformi je Reddit nedavno otvorio temu o tome, a korisnici su ga umirili pišući kako su mladi otvoreni prema studentima iz drugih krajeva te kako je velik broj njih ionako iz BiH i raznih dijelova Hrvatske, a savjetovali su da dođe i bude otvoren za nova poznanstva i iskustva.
No, javila nam se čitateljica koja je htjela podijeliti vlastito iskustvo studiranja u velikom gradu. “Ja sam iz Zagreba, moji su svi iz Zagreba i da, baš su odavde. Meni je tijekom studiranja bilo stvarno krasno, no bilo je nekoliko situacija koje su mi ostavile gorak okus u ustima”, započela je.
Zagrepčani otkrili kako se odnose prema studentima iz BiH: ‘Mi smo jednostavno takvi’
‘Gore prolazi ekipa iz Zagreba’
“Vidjela sam članak o mladiću koji se boji doći u Zagreb. Stvarno nema za to razloga, gore prolazi ekipa iz Zagreba, vjerujte mi. Moja priča počinje na štengama ispred ulaza u zgradu gdje sam studirala. S kolegama sam nešto raspravljala oko korištenja standardnog jezika u obrazovnoj ustanovi”, pojasnila je.
“Kolegica je bila u studentskom zboru i na jednom je od tih sastanaka njoj ‘pukao film’ jer je predsjednik zbora bez zadrške govorio kao da je s frendovima na kavi, s jakim naglaskom. U njoj je to neko vrijeme ključalo, jer vidjela je licemjerje u tome što se ljudima s jačim naglaskom tolerira taj razgovorni stil i tijekom predavanja, ispita, pa i sastanaka studentskog zbora. U znak protesta njemu ona je krenula na jakom kajkavskom odgovarati tijekom tog sastanka”, dodala je čitateljica.
“To je uglavnom kontekst, ona je nama prepričavala što se to zbilo na tom zboru. I odjednom se neka djevojka, koju nikad ranije nisam vidjela jer nije s nama studirala, uključila u to što smo mi raspravljali i meni se obratila”, kazala je.
‘Naše je lipo’
“Curka se okrenula prema meni, jer sam podržala kolegičin protest na zboru i rekla joj da ne razumijem zašto se dalmatinski naglasak dopušta, a naš kajkavski se ispravlja i opominje, od nas se očekuje da ga ispravimo, zatomimo. ‘Zato što je naše lipo, a vaše ružno’, rekla je ona meni”, otkrila je.
“Svega nekoliko kilometara od djedovine, u svojem gradu, ja samo s prijateljima komentiram neku situaciju i vodim argumentiranu raspravu, da bi se ona ubacila s tim komentarom… Ja sam graknula na nju, ni ne sjećam se više točno kaj sam joj odgovorila, ali bila sam zapravo jako tužna”, prisjetila se.
“Moji kolege, prijatelji, rekli su mi da se samo šalila, da se smirim, ali daj pliz, ne bi to tako rekla. Ona ne samo da je to mislila, nego je to rekla da me poklopi i ušutka”, smatra čitateljica. “To je jedan od slučajeva, bilo je još nekih podrugljivih ponavljanja mojeg izgovora riječi, ruganja naglasku zbog toga na kojem se on slogu našao”, zaključila je.
U Zagreb doselili dalmatinski ‘pjevači’: ‘Sve ih je više, ali mnogi ne kuže razliku’
