Golubovi su za mnoge štetočine i prijenosnici bolesti, bez obzira na već sada kultnu pojavu njihovog leta svakog podneva kada otkuca Grički Top. Omiljeni su i turistima, ali dobar dio izbjegava ove gradske letače u širokom luku. Upravo zato je zanimljivo vidjeti kako građani reagiraju, odnosno koliko empatije prikazuju prema ovim životinjama.
Vrlo je zanimljivu poruku ostavila jedna korisnica kvartovske grupe posvećenoj Španskom. Kaže kako je na putu prema doma primijetila nepomičnu životinju na cesti, odmah pored autobusne stanice. Ispostavilo se da je riječ o golubu, a ona je odlučila nesretnu životinju maknuti s ulice i potom ju dostojno pokopati. Tvrdi kako je napušteni golub s ceste znak manjka empatije društva.
Dodaje kako je moguće da je netko usmrtio tu životinju – namjerno. “Vraćala sam se s posla i iz auta, na autobusnoj stanici u ulici Ivane Brlić Mažuranić, preko puta Kukuljevićevog trga, ugledala sam nešto sivo, pernato, nepomično. Goluba? Nije mi dalo mira. Parkirala sam se doma, uzela rukavice i kutiju – za slučaj da je još živ, da mu mogu pomoći. Ali nije bio”, započela je objavu i nastavila o simbolici ovakvog čina.
Pitanje empatije
“Ležao je ukočen, s krvlju koja mu je iscurila iz kljuna. Mrtav. Netko ga je – kako pretpostavljam – zašutirao nogom. Jer, eto, bio je na putu. Smetao je. Nije se pomaknuo dovoljno brzo. Nije znao da ljudi danas ne vole slabost. Ni nježnost. Ni nevinost. Ni bespomoćnost. Golub. Simbol mira, neželjeni stanar gradova, životinjica koja samo pokušava preživjeti među nama.
Njegov jedini grijeh bio je što se našao na krivom mjestu, u krivo vrijeme. I naišao na nekog tko nije zaslužio biti nazvan čovjekom. Pokopala sam ga ispod netom zasađenog stabla. Nježno. Jer iako više nije disao, zaslužio je više od onoga što je dobio od ovog svijeta. Više od udarca koji ga je ugasio”, dodala je i napisala kako zbog ovakvih i sličnih događaja – osjeća bezdušnost neodgovornih.
“Danas ne volim Špansko. Ne zato što je prljavo, ni jer je prometno. Ne zato što su fasade sive ili što autobus kasni. Danas ga ne volim jer sam u njemu vidjela bezdušnost. Ali možda, baš možda, ispod tog stabla izraste nešto što nismo zaslužili, ali što nam silno treba – malo više ljudskosti. Ako im ne možeš pomoći, nemoj im ni odmagati!”, zaključuje.
Djevojčica je htjela goluba udariti nogom
Ne slažu se svi sa porukom. Pišu joj kako je upitno kako je dotični golub uopće uginuo, te da nema naznaka kako je ovaj golub žrtva bezosjećajnosti i okrutnosti. Oni koji brane autoricu repliciraju kako uopće nije poanta kako je golub uginuo već kako se prema njegovim ostacima odnose ostali. Ima i komentara o ljudskoj psihi, kažu, danas golub, sutra netko drugi.
“Onaj tko je okrutan prema životinjama danas sutra će bit okrutan prema čovjeku (čista psihologija a kroz volontiranje i iz iskustva je istina). Predivan tekst i hvala vam što ste ga dostojanstveno sahranili. Veliki ste čovjek i hvala vam na tome. Svi smo mi ljudi al rijetko tko je čovjek”, zaključila je jedna. Druga pak prenosi iskustvo s ulice, tvrdi da je iz prve ruke vidjela kako se ‘žmiri’ na neke obrasce ljudskog ponašanja.
“Neki dan sam prekorila jednu mamu jer nije reagirala kad joj je djevojčica trčala za jednim golubom i htjela ga udariti nogom. Ona se odmah počela svađati sa mnom i govoriti mi da njezina malena curica ne može nauditi golubu. Kako ne može, pa koliko je golub manji od nje. Dobro sam ju naribala pa je ipak pozvala malu da dođe kod nje. Eto, sve počinje od roditelja i odgoja”, piše.
Zagrepčanka slikala što rade ljudi bez ikakvog srama: ‘U šumici iza moje ulice’
