Osnovana je prije više od 400 godina: Bombardirali su je, raketirali, ali sve je izdržala

Na današnji datum prije više od 400 godina osnovana je prva srednja škola u Hrvatskoj. Riječ je o Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, osnovanoj 3. lipnja 1607. godine.

Utemeljili su je isusovci na inicijativu zagrebačkog gradskog poglavarstva, uz suglasnost Hrvatskog sabora i podršku bana Ivana II. Draškovića. Škola je započela s radom u napuštenom dominikanskom samostanu na Gornjem gradu, a danas se nalazi u Križanićevoj ulici 4a.

Tijekom Drugog svjetskog rata Klasična gimnazija proživjela je najteže razdoblje u svojoj povijesti. Zbog mobilizacije mnogi su profesori morali napustiti školu, a učenici i nastavnici židovskog i pravoslavnog podrijetla bili su prisiljeni otići. Nastava je bila neredovita, a pojedini predmeti se uopće nisu izvodili.

Učenici Klasične gimnazije nazivani su ‘nenarodnim elementima’

Učenici su morali učiti njemački i talijanski, a nakon talijanske kapitulacije samo njemački. Istočno krilo škole bilo je pretvoreno u sabirni logor za Židove koji su potom deportirani u Auschwitz. U razdoblju 1943.–1944. gimnazija je gotovo potpuno iseljena, a svjedodžbe su se često dijelile na ulici. Nastava se održavala svega nekoliko puta tjedno ili rjeđe.

U veljači 1944. dvije bombe pogodile su školu – jedna istočno krilo, druga školsko dvorište – ali nije bilo ljudskih žrtava. Zbog stalne opasnosti od bombardiranja i to malo nastave često je prekidano. Napredni učenici i profesori nestajali su ili su bili likvidirani, a mnogi su učenici otišli u partizane i poginuli tijekom rata.

Nakon Drugog svjetskog rata, komunistički režim počeo je s obračunom s tzv. “narodnim neprijateljima”, pa su iz škola isključivani učenici za koje se smatralo da su ideološki nepoželjni – najčešće oni povezani s ustašama ili buržoazijom. Učenici Klasične gimnazije bili su posebno na meti – nazivani su “nenarodnim elementima”, a učenici Partizanske gimnazije često su ih fizički napadali zbog njihovih stavova. Cilj je bio ukloniti „fašističke elemente“ iz školstva, a mnogi su učenici izbacivani čak i bez jasnog razloga.

Zagrepčani umjesto Jaruna i Bundeka idu ovdje: ‘Ne smrdi, nema mulja, prozirna voda’

1956. godine vraća se na Katarinin trg

Istodobno, klasični jezici poput latinskog i grčkog postajali su sve marginalniji – broj klasičnih gimnazija smanjen je na dvije, a ti su jezici svedeni na simboličnu razinu u nastavnom programu. Klasičnoj gimnaziji oduzimao se njen tradicionalni humanistički karakter, nedostajalo je udžbenika i nastavnog kadra, a škola se smatrala “elitističkom” i protivnom “duhu vremena”.

Unatoč brojnim kritikama, ravnatelji su nastojali očuvati razinu znanja i borili se protiv kampanjskog učenja. Klasična gimnazija ostala je prestižna, a 1956. ponovno se preselila na Katarinin trg.

Početkom 1970-ih započele su pripreme za obrazovnu reformu čiji je cilj bio smanjiti “elitizam” gimnazijskog obrazovanja u odnosu na strukovne škole. Klasična gimnazija se teško izborila da zadrži nastavu klasičnih jezika u prvim razredima, iako je satnica latinskog i grčkog znatno smanjena. Unatoč tome, svrstana je u grupu škola iz kojih najviše učenika nastavlja studij na Filozofskom fakultetu i Pedagoškoj akademiji.

U Domovinskom ratu je pogođena raketom

Reforma je na kraju propala jer nije ispunila cilj – elitizam se zapravo pojačao. Klasična je tada administrativno uključena u Pedagoški obrazovni centar zajedno s drugim gimnazijama, a kasnije i u Obrazovni centar za jezike. Tada je de iure prestala postojati kao samostalna institucija, iako je nastavljala s radom.

Ubrzo nakon toga, Klasična gimnazija se ponovno osamostalila, napustila Šuvarovu reformu i osmislila novi nastavni program. Tijekom Domovinskog rata, 2. svibnja 1995., pogođena je raketom u vrijeme nastave. Učenici i profesori odgovorili su solidarnošću i humanitarnim akcijama, uz novi moto: “Mijenjajmo sami svoju školu.”

Godine 2000. škola je Ministarstvu predložila vlastiti program za klasične gimnazije. Osnovani su zbor “Lalagai”, dramska grupa “Buđenje” i počeo je izlaziti godišnjak. Škola je dvaput nagrađena Nagradom grada Zagreba – 1966. i 1997. godine. Te je 2000. osnovana i Zaklada Klasične gimnazije radi potpore učenicima i profesorima, iako je njezino djelovanje postalo vidljivo tek 2006.

Pred djecom i roditeljima dani odluke, gdje otići: ‘Moj se sin preporodio’

‘Elitizam znanja, ne privilegija’

Danas Klasična nudi više od 30 izvannastavnih aktivnosti, razvija međunarodnu suradnju i ostaje visoko rangirana po kvaliteti školovanja. Osnovana je i Privatna klasična gimnazija, dok Nadbiskupska klasična gimnazija djeluje pod nadzorom Zagrebačke nadbiskupije. Na kritike da potiče elitizam, nude odgovor: “Klasična promiče elitizam znanja, ne privilegija”.

Zgrada u kojoj je danas smještena škola izgrađena je 1932. godine prema projektu arhitekta Egona Steinmanna. Ova funkcionalistička građevina prepoznatljiva je po zaobljenim linijama, velikim prozorima i širokom ulazu sa stubištem, a uz Klasičnu u njoj su i II., VII. i XVI. gimnazija.

Unutrašnjost škole kombinira povijesni šarm s modernim obrazovnim sadržajima. Učenici imaju pristup raznim fakultativnim predmetima i izvannastavnim aktivnostima, uključujući antičku dramu, filmologiju, retoriku, debatni klub Hermes i sportski klub Heraklo. Škola također organizira edukativna putovanja u Italiju i Grčku, gdje učenici kolijevke antičkih civilizacija.