Svi smo ponekad doživjeli iskustva od kojih su nas prošli žmarci. Neki prizori su toliko odvratni da u nama izazivaju ekstremnu odbojnost i osjećaj panike, a mogu nam se duboko urezati u sjećanje.
Bilo da je riječ o neočekivanom žoharu ili stonogi u stanu, dlaki u hrani ili nekom drugom prizoru, svi smo ponekad bili zgađeni. Mnogi se pitaju zašto uopće osjećamo, gađenje, odnosno koja je biološka uloga tog osjećaja, a stvar je zapravo slična kao s osjećajem straha.
Osjećaj gađenja ima važnu evolucijsku funkciju, štiti nas od potencijalno štetnih tvari i situacija koje bi mogle ugroziti zdravlje. Na primjer, gađenje nas odvraća od konzumacije pokvarene hrane, kontakta s tjelesnim izlučevinama, trulim tvarima ili bolesnim osobama – sve što bi moglo prenijeti patogene i tako nas ugroziti. Dakle gađenje je zapravo prirodni obrambeni mehanizam.
‘Izviri pravi kanalizacijski štakor’
Nedavno je na Redditu pokrenuta tema o situacijama koje su izazvale ekstrem ovog osjećaja, a mnogi su podijelili doista bizarna i neugodna iskustva. Sve je počelo od iskustva jednog Hrvata iz Njemačke. “Vozim se u Berlinu podzemnom, ulazi lik u staroj ofucanoj kožnoj jakni, cijeli u neki klošarski stil obučen. Stoji u vagonu, i najednom otkopčava kožnu jaknu, a iz jakne izviri pravi pravcati kanalizacijski štakor, i lik se nagne prema njemu i hrani ga svojom pljuvačkom iz svojih usta”, napisao je jedan korisnik, pa su i drugi podijelili iskustva od kojih im se okrenuo želudac.
“Rijeka, Žabica. Ljeto, 7. mjesec. Mama i kći (4 godine cca) čekaju bus, kći se igra s iglama narkomana koje su po podu, mama standardno po mobitelu i ne doživljava kćer…”, netko je opisao scenu koja ga je duboko potresla. Mnogi su napisali da ih je šokiralo ponašanje narkomana, iako uglavnom u većim europskim gradovima.
Jedna korisnica, bez otkrivanja detalja opisala je koliko ju pogodio odlazak u zloglasni berlinski noćni klub Berghain. “Je*o dan kad sam se napila i dala nagovoriti na to. Otrijeznila sam se u momentu. Na ulazu je bio onaj što je ‘krasio’ naslovnicu Voguea. Uopće se nisam upi*ala od straha, ne”, ispričala je da je pretrnula ne samo do gađenja, već i straha.
‘Još uvijek pokušavam sve to procesuirati’
“Malo dalje lijepe naljepnice na kamere, a ja u fazonu ‘evo ti sve, i mobitel i bubreg i jetra, samo me pusti nazad’, dok izvana kuliram kao da stojim pred.. ne znam, nemam usporedbu, još uvijek pokušavam sve to procesuirati”, bez ikakvih otkrića uprizorila je stravu koju je tad osjećala.
Ovakva iskustva pokazuju koliko nam osjećaj gađenja zapravo šalje poruku da nešto ne bismo trebali učiniti. To je urođeni pandan razumu i društvenim normama, neka iskonska kočnica koja nam jasno daje do znanja da će nešto biti štetno ili opasno za nas.
Zagrepčanka u dvorištu snimila neočekivan prizor: ‘Čula sam neko šuškanje, kad ono…’
