Objavljujemo priče naših sugrađanki koje su se našle u situaciji da ih netko zlostavlja u prostoru koji je javan i trebao bi biti zaštićen od takvih napada. Ako ste se našle u istoj situaciji i želite podijeliti svoje iskustvo, možete nam se javiti na: [email protected].
Koliko puta ste se vozile javnim prijevozom i netko vas je zašlatao, očešao se o vas, dirao vas, naslanjao na vas ili još gore zadovoljavao se pored vas. Vjerojatno vam se to dogodilo barem jednom u životu i vrlo vjerojatno ste to prešutjele. Ono što je važno je o ovoj pojavi u javnom prijevozu govoriti i podizati svijest žena da nisu one te koje su krive već napadač koji koristi situaciju gužve kako bi vas napao.
„Spolno uznemiravanje, nažalost, događa se i ranije se događalo, a najčešće se odvija u javnom gradskom prijevozu. Činjenica je da o tome dosad uopće nismo razgovarali niti smo imali podatke, sada ih imamo, doduše u malom broju. Jako mi je drago što su se žene javile i prepoznale problem! Razgovaram sa ženama svoje generacije da, dogodilo nam se to: ‘zašlatao me’, a to je bila još i ‘mila majka’, bilo je i puno gorih stvari.
Slegnule bismo ramenima i nastavile dalje. Istraživanja i razgovori sa žrtvama spolnog uličnog uznemiravanja pokazuju da žene osjećaju nelagodu, sram, osjećaju se napadnuto – sve ono što osjeća i žrtva bilo kojeg drugog oblika nasilja“, kaže Dunja Bonacci Skenderović, neovisna konzultantica za suzbijanje nasilja nad ženama.
Aplikacija geolocira incidente
Kod spolnog uličnog uznemiravanja ili nasilja još je teže što je počinitelj nepoznat. Kod obiteljskog nasilja, nasilja u vezi ili na radnom mjestu, znamo tko je počinitelj, kaže Bonacci Skenderović. U javnim prostorima počinitelj je nepoznata osoba. To nije prijatelj ili partner, već najčešće muškarac koji uopće ne poznaje ženu, a odluči joj dobacivati, fućkati s gradilišta, spustiti ruku na stražnjicu ili grudi, dati neprimjeren komentar, a žena ne zna tko je on.
Postavlja se pitanje koje je rješenje za ovakve situacije, na koji se način žena može obraniti od nepoznatog počinitelja. Ili još važnije što učiniti u situacijama kada se to dogodi vama ili ste u krajnjem slučaju promatrač. „To su kompleksna pitanja i nikad nemamo jedno rješenje. Prvo je potrebno prikupiti podatke. Ja sam predsjednica Udruge Sigurno mjesto (Facebook, Instagram), i nas pet-šest žena odlučilo je prevesti na hrvatski aplikaciju Safe City (https://webapp.safecity.in/). Prevele smo je i predstavile 2022. godine. Ideja aplikacije je da bilo koja žena ili muškarac koji su doživjeli spolno ulično uznemiravanje mogu podijeliti svoju priču putem aplikacije, koja geolocira gdje se incident dogodio.
Upravo smo mi, prikupljajući te podatke kojih nažalost nema puno, shvatile da se uznemiravanje najčešće događa u javnom prijevozu, što potvrđuju i vaši članci, zatim na stanicama javnog gradskog prijevoza. Također smo primijetile da se uznemiravanje najčešće događa u vrijeme najveće gužve, ne u dva ujutro, već ujutro od 8 do 10 i popodne od 16 do 18 sati s vrhuncem krajem tjedna. Takvi su podaci važni jer omogućuju rad na prevenciji. U Hrvatskoj, zakoni još uvijek ne prepoznaju ovakav oblik nasilja kao kazneno ili prekršajno djelo. U inozemstvu se, pak, radi na edukaciji i osvještavanju javnosti o tome da se ulično uznemiravanje događa, te se potiče intervencija svjedoka da naprave nešto i pomognu žrtvi. Ponekad je dovoljno samo stati između počinitelja i žrtve; ne treba vikati, dovoljno je upitati: ‘Ej, bok, jesi dobro?’ Time se pažnja odvlači s počinitelja“, kaže naša sugovornica.
Zagrepčanka potpuno izvan sebe od prizora u tramvaju: ‘Naslonio se na mene i tresao’
Žene će opisati što im se dogodilo
„Ono što primjećujem u posljednje vrijeme, prateći medije, i što smatram opasnim, jest da se o spolnom uličnom zlostavljanju govori isključivo kada je počinitelj iz migrantske zajednice. Kolegice su mi još 90-ih, dok smo išle na fakultet, govorile: ‘Znaš što mi se dogodilo u tramvaju?’. Vrlo je opasno isticati spolno ulično zlostavljanje samo kad počinitelj nije iz Hrvatske kad je, primjerice, strani radnik ili migrant. Time se stvara dodatni animozitet prema tim skupinama, a istovremeno se stječe pogrešan dojam da takvo ponašanje dolazi samo izvana. Podaci koje smo prikupile podudaraju se s onima koje bilježe kolegice iz drugih gradova: javni prijevoz, migranti, vrijeme najveće gužve, petak popodne…“, pojašnjava naša sugovornica.
Na aplikaciji Safe City možete podijeliti svoje priče i vidjeti koja su mjesta na kojima se ponavlja ili događa nasilje, odnosno gdje sve ‘operiraju‘ nasilnici.
„Prijave putem aplikacije su anonimne ne prikupljaju se nikakvi osobni podaci, ali su priče javne i dostupne svima koji posjete aplikaciju. Primijetile smo da, kada žene dožive nasilje, to najčešće nije samo jedan oblik nije, recimo, samo verbalno već kombinacija, i verbalno i fizičko. Imali smo jednu prijavu muškarca koji je prijavio krađu netko mu je ukrao novčanik. S druge strane, žene su često opisivale cijeli niz uznemirujućih iskustava: ‘zašlatao me’, ‘dobacio mi je’…“, kaže Bonacci Skenderović.
