Mjesec studeni je u kolektivnoj svijesti Hrvata, mjesec tuge i boli. Serija obljetnica stradavanja iz Domovinskog rata kulminira 18. u mjesecu kada obilježavamo pad grada Vukovara i Škabrnje. No, simultano s najbolnijim događajima naše povijesti, u Zagrebu se istovremeno događalo nešto iznimno važno. Skupina entuzijasta okupljena oko informatičara entuzijastično je radila na spajanju Hrvatske sa svijetom, i to putem tada relativno novog i građanima nepoznatog – interneta.
I taman dan pred prvu obljetnicu bolnog pada grada heroja, u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu, tog sudbonosnog 17. studenog u rad je službeno puštena hrvatska akademska i istraživačka računalno komunikacijska mreža. Podjednako važno, ona je tada povezana i na sverastuću, globalnu mrežu. Prevedeno, upravo se u zgradi rektorata, na današnji dan, u Hrvatskoj po prvi put pojavila dostupna internetska veza.
Tehnikalija radi, spomenimo kako je prva dostupna veza bila usmjerena prema bečkom sveučilištu, a brzina koju je krajnji korisnik na računalu mogao postići je bila za današnji standard mizernih 9.6kbps. No, i to je bilo “nešto” u vrijeme dok je Hrvatska bila okupirana ratom, kada je bilo od iznimne važnosti uspostaviti trajni kontakt s drugim zemljama, kako bi se Hrvatska što kvalitetnije integrirala u svojoj skoroj ulozi nove i samostalne države u Europi.
U zgradi rektorata prikazano Tuđmanovo djelo
Kako bismo saznali iz prve ruke što se točno događalo prije i za vrijeme tih dana, posjetili smo zagrebački FER, odnosno ured profesora Predraga Palea. On je po osnutku inicijative spajanja Hrvatske na internet 1991.godine od strane kolege mu profesora Branka Jerina, postao voditelj Odbora za akademsku mrežu. Sve je krenulo iz resornog ministarstva obrazovanja gdje je Jerin u to doba obnašao funkciju zamjenika ministra
Po dolasku u ured susretljivog profesora, odmah smo se bacili na posao i porazgovarali o događajima otprije 32 godine. Kako je rekao na početku, “17. studenog je bila ta fešta u rektoratu. Sjećam se da smo uzvanicima demonstrirali kako kongresna knjižnica u SAD-u ima arhiviranu kopiju Tuđmanove knjige “Bespuća povijesne zbiljnosti”.
Zanimljivo, sam predsjednik nije prisustvovao događaju, ispričao se, ali u njegovo je ime poruku podrške uputio dr. Branimir Jakšić. “Zadovoljstvo mi je i čast svima vama na raspolaganje staviti Hrvatsku akademsku i istraživačku mrežu – CARNet”, poručio je. Naravno, kako je u Hrvatskoj te 1992. godine bjesnio rat, nameće se pitanje je li bilo vanjskih opstrukcija naše inicijative spajanja. Zgodno je napomenuti kako je profesor Pale stručnjak za kibernetičku sigurnost.
Istina o raketiranju sljemenskog tornja
“Sad će ovo malo prepotentno zvučati, ali ja sam shvatio da će nama to trebati, da će ona druga strana pokušati sabotirati našu komunikaciju sa svijetom. Sjećam se kada je 1991. JNA raketirala toranj na Sljemenu. Tu svi spominju kako su ciljali televizijski odašiljač. To nije istina. Oni nisu uopće na to ciljali. Oni su fulali kat s tom raketom. Cilj je bio kat gdje su bile telekomunikacije, naša veza sa svijetom”, pojašnjava Pale.
“Tog dana (inače riječ je o 16. rujnu) dolazio sam na fakultet, vidio sam avion i bijeli dim na Sljemenu. Odmah sam odjurio u zgradu do portira, uzeo mu telefon i nazvao prijatelja u Njemačku. Kada sam čuo da prolazi poziv, spustio sam slušalicu. Znao sam da stvar funkcionira. Mi smo htjeli stvoriti uvjete da kako-tako putem interneta komuniciramo da nas se ne može prisluškivati. To zvuči kao telefax, cling-cling-cling, nikome nije bilo jasno o čemu se radi”, govori nam.
U nastavku smo čuli još niz anegdota iz tog vremena, kako su se primjerice na magnetske trake snimali detaljni popisi svih hrvatskih znanstvenika, a isti su potom nošeni u prijateljske ambasade. “Ako završe u logorima, da svijet zna da oni postoje”, kaže Pale. Ili kako su se modemi prebacivali na dosjetljive načine preko slovenske granice, čime je odrađen i fizički dio spajanja Hrvatske prvo sa Slovenijom, pa kasnije i Austrijom.
Hrvatska ima prvu ‘AI’ knjigu: Pogledajte što veže Gorana Navojca i Javiera Bardema
Ministar znanosti u to doba je bio filozof
I tu dolazimo do najvažnijeg, a to su stvarni, ideološki razlozi zašto je ovaj profesor s toliko entuzijazma krenuo u projekt koji ni ne možemo u potpunosti pojmiti. Za nas je riječ “internet” domesticiran pojam, ranih devedesetih je bio daleko od toga. “Ja sam razmišljao inženjerski, ako se dogodi da se Hrvatska osamostali, mi smo onoliko jaki i slobodni koliko imamo novaca. Shvatio sam da se budućnost zasniva na informacijama”, kaže nam.
“Upravo su te ratne okolnosti bile plodno tlo za inovacije. Ja sam rekao tamo 1995. kada smo postali ozbiljna država, da će biti teško. Jer tada su došle silne regulacije. Naravno, bile su potrebne, ali one koče inovacije. Mislim, u to ratno doba ministar obrazovanja je bio filozof, njemu se ta ideja interneta u Hrvatskoj dopala i dobili smo dopuštenje da eksperimentiramo”, prisjeća se Pale.
Na kraju smo ga upitali koji je taj njegov posebni “potpis” u cijelom procesu. Kako je i sam rekao, s ili bez njega i suradnika, internet bi se prije ili kasnije pojavio u Hrvatskoj. “Znate čega sigurno ne bi bilo? Fakulteti i škole bi plaćale priključak na internet. Ja sam forsirao da se to centralno financira. Internet je ljudsko pravo.
‘Internet je ljudsko pravo’
Vi u Hrvatskoj primjerice imate pravo kao građanin na osobnu domenu. To je besplatno za vas. I svaka firma ima pravo na jednu domenu. Primjerice vaše ime i prezime .from.hr. To je vaš digitalni identitet. Učinili smo da studenti i profesori imaju pristup digitalnim bazama podataka u svijetu. To je golemi značaj, to daje nemjerljiv doprinos kvaliteti znanstvenih radova”, otkriva.
Profesor nam je u polusatnom druženju otkrio još puno zanimljivosti iz njegove bogate akademske karijere. Teško da bi sve što smo čuli i naučili stalo u formu internetskog članka. Nismo ni spomenuli da ovaj čovjek uz sve svoje obveze na fakultetu stigne i plesati balet. Ali to je već tema za jedan podulji razgovor, vjerojatno filozofski.
Prava je šteta da ljudi poput ovog profesora i njemu sličnih zanesenjaka u “drugačije sutra” nisu prepoznati od strane društva kao istinski pokretači naoko malih, ali zapravo značajnih promjena. Jedan od takvih se “skriva” na prvom katu zgrade FER-a na Vukovarskoj cesti.
