Osim što je lepi naš grad, Zagreb ima i fascinantnu prošlost o kojoj redovito pišemo. Evo novog detalja iz povijesti našeg grada.
Jedinstvena povijest Zagreba započela je 7. rujna 1850., dekretom cara i kralja Franje Josipa I. Tad su ujedinjena samostalna naselja Kaptol, Gradec, Nova Ves, Vlaška ulica te pripadajuća sela.
Ujedinjenjem je nastao Slobodni i kraljevski glavni grad Zagreb. Na njegovo čelo postavljen je gradonačelnik, koji je upravljao Gradskim zastupstvom. Njega će birati upravo građani Zagreba.
Ovim činom gradu je omogućen razvitak u pravi, moderan europski grad. Kad je ujedinjen, Zagreb je brojao oko 15 tisuća stanovnika, a ubrzo su doneseni važni urbanistički planovi te pravila gradnje, na temelju čega je sagrađen Donji grad.
Južno od njegove srednjovjekovne jezgre na pašnjacima i oranicama planskom gradnjom nikle su ulice, te su mnoge od njih bile obrubljene drvoredima i ispunjene stambenom arhitekturom. Nizom od sedam gradskih parkova i trgova oblikovana je Zelena ili Lenucijeva potkova, koju i danas krase zgrade javne i kulturne namjene, poput kazališta, muzeja, Umjetničkog paviljona itd.
Novopodignute zgrade imale su veliko značenje, jer objekti su svojim djelatnostima okupili domaću intelektualnu elitu koja je promicala nacionalnu znanost i umjetnost, time potičući razvoj modernog građanskog društva.
Dvije godine nakon ujedinjenja Zagreba, 11. prosinca 1852., njegova je biskupija uzdignuta u nadbiskupiju, a kao prvi nadbiskup ustoličen je biskup Juraj Haulik.
Nakon što je izmjerena zemlja za katastar, 1854. je tiskana i prva karta Zagreba i okolice. Izrađena je za potrebe građana i gostiju te je bila u boji. Sačuvala je i nazivlje, koje je bilo dvojezično, hrvatsko i njemačko.
Uz kartu je dodan dodatak o broju stanovnika i kuća, iz kojeg se doznaje kako je grad 1853./1854. s pripadajućim selima imao 15 114 stanovnika i 1405 kuća.
