Nakon što se našao u nezavidnoj situaciji, u redakciju se javio jedan čitatelj koji je ponovno istaknuo problem s parkiranjem u Zagrebu. Kako je pojasnio u svojoj poruci, dragocjene minute potratio je tražeći parkirno mjesto oko dječje bolnice u Klaićevoj ulici.
“Sin mi se razbolio, ima bronhitis i jako je mali, pa nam je uzimanje lijeka borba. Nakon teške noći, njemu se stanje pogoršalo i jako je teško disao. Nisam više razmišljao, strpao sam ga u auto i odvezao se na hitnu u Klaićevu. Bilo je tad već oko osam ujutro”, započeo je prepričavati što je prošao.
“Inače nisam iz Zagreba, živim tu 10-ak godina. Dođem do Klaićeve, mjesta ni za lijek. Radim jedan, drugi krug, i dalje ništa. Mali iza vidno loše, gledam u retrovizor i mene oblijeva hladan znoj od straha i stresa. Vidim bolnicu, tu je, ali ja ne mogu do nje, ne mogu auto ostaviti nasred ceste. Minute prolaze, zovem ženu koja je na poslu da joj javim da ne znam što da radim, a ona meni da je oduvijek tak u Klaićevoj, moraš se stati dosta dalje ili ne ići autom”, nastavio je on.
‘Takav stres roditelju ne treba’
“Kak da ne idem autom, da tramvajem vodim dijete kojem treba hitna medicinska pomoć? Nastavila mi je nešto tumačiti i ispitivati me, poklopio sam joj slušalicu i vidio parkirno mjesto u jednoj od sporednih ulica. Brzo malog van, ubrzanim korakom prema bolnici. Sve je završilo okej, pomogli su mu i pustili ga doma na liječenje i njegu, ali takav stres roditelju ne treba”, ustvrdio je.
“Zapravo, nikome to ne treba, pa to je strašno. Koje opcije ima roditelj ako sam mora voditi dijete u Klaićevu, posebice ako je ovakva situacija, ako je hitno i djetetu ugroženo zdravlje? Kad će više ta garaža koju spominju, trebamo rješenja kad su već sve bolnice u centru ili nemaju parkinga”, dodao je.
“Mislim, nije ništa bolje ni na Svetom Duhu gdje je garaža, tamo kad sam ženu vozio na porod, smo čekali u koloni ispred rampe jedno pola sata… To je normalno tako. Ako nemaš nekog tko će te voziti, možeš se slikati”, zaključio je on.
Zagrepčanku preplašila scena na Gornjem gradu: ‘Odjednom ispred mene, s kapuljačom na glavi’
