Od 1. siječnja 2025. godine kreće naplaćivanje ultra tankih plastičnih vrećica, u koje se najčešće pakira voće, povrće i rasuta hrana u rinfuzi poput orašastih plodova.
Trgovine mogu odlučiti koliko će ih naplaćivati, no prema dostupnim podacima, većina se opredijelila za minimalnu cijenu od 1 cent. Trgovci će o cijenama ultra tankih vrećica kupce informirati plakatima u trgovinama te na svojim mrežnim stranicama.
Cilj ove mjere je smanjenje upotrebe plastike i poticanje kupaca da koriste održivih alternativa poput platnenih vrećica i mrežica za voće i povrće te višekratnih torbi.
‘Kap koja prelijeva čašu’
Pitali smo čitatelje što misle o ovoj mjeri. Iako je riječ o nametu koji je prvenstveno zamišljen kao ekološka mjera, nekima novo pravilo nije dobro sjelo.
“Taj 1 cent upravo je kap koja prelijeva čašu gluposti koju nam serviraju iz EU, a svi poslušno šute i gutaju. Građanski neposluh počinje prvim korakom, pa tako u ovom slučaju i jednim po jednim krumpirom na traci s nalijepljenom cijenom. Blagajnica ionako radi svoj posao na isti način, cijelu smjenu, bez obzira skenira li u jednom potezu kod s jednog krumpira ili paket od 10 kg”, smatra jedna Zagrepčanka.
“Ne plaćamo im dosta skupe proizvode i trgovcima i državi PDV, pa još moraju zaraditi, a tih najlon vrećica nikada se nećemo riješiti. Što misle kako ćemo vagati jabuke. Vidjet ćemo kako su to oni zamislili, ali vrećice sigurno neću plaćati. Bit će zanimljivo i jako veselo”, nastavili su nezadovoljni komentari.
Zagrepčanka u trgovini ostala u čudu: Čula je što dijete govori prodavaču, a majka ponosna
Prisjetili se kecera i škarnicla
Neki su odlučili da je ovo dobra prilika za malo se našaliti. “Budem igrao nogomet s mandarinama do kuće”, “Salatu u unutarnji džep”, “Ne, nego ću bananu po bananu stavljati na blagajnu, jabuku po jabuku, papriku po papriku, pa polako”, bili su neki od komentara.
Drugi pak vjeruju da će prilagodba biti brza i bezbolna, a neki su napisali kako i sad nose svoje vrećice ili torbe. “Brzo će se narod priviknuti. Često sam vidjela da su neki te iste vrećice uzimali po 10 komada, a sigurno ih nisu sve koristili. Sada kad će ih plaćati, neće sigurno uzimati koliko žele”, “Uvijek nosim svoje. Odem na tržnicu i kupim i kad mi izvaže stavim u svoju torbu i gotovo”, neki smatraju da je rješenje jednostavno.
Brojni Zagrepčani podsjetili su na dva jednostavna rješenja lijepih purgerskih naziva, škarnicl i ceker. “Neka onda stave papirnate kako to već odavno u svijetu rade”, “Moraju nam ponuditi škanicle”, “Išli bumo s cekerom i pletenom košarom u šoping”, mnogi su se prisjetili kako je to bilo prije nego su uvedene jednokratne vrećice.
