Noćna scena uplašila Zagrepčanku u centru grada: ‘Čudni tipovi u sjeni, stojim ukopana’

Zrinjevac noću, ilustracija (Foto: Marko Todorov / CROPIX)

Glavni grad Hrvatske s gotovo milijun stanovnika na tablicama se i popisima sigurnih svjetskih metropola nalazi dosta visoko. Prema pisanju australske tvrtke Compare The Market, Zagreb nakon šest mjeseci tekuće godine itekako ima podatke za pohvaliti se.

Haag u Nizozemskoj, Tampere u Finskoj, Munchen u Njemačkoj, naš Zagreb i primjerice Trondheim su “zgurani” na vrhu europskih gradova koji imaju najmanje kriminala. Isto vrijedi i za sigurnost na ulicama, Zagreb je u probranom europskom društvu. Isto tako, ako izuzmemo Haag koji tehnički ima status “glavnog”, Zagreb je najsigurnija metropola Europe i vrlo visoko na popisu svjetskih.

No, jedna je čitateljia podijelila svoja zapažanja i iskustvo od proteklog vikenda u Zagrebu. “Živim tu cijeli život, već sam debelo u 30-ima i prošla sam lude srednjoškolske dane, studentske izlaske i razne kombinacije, tipa vožnje noćnim tramvajem kroz cijeli grad. Ne znam jesam li se ikad osjećala toliko prestrašeno i nesigurno u svojem gradu”, započela je u svojoj poruci redakciji.

Centar Zagreba, ilustracija (Foto: Darko Tomas / CROPIX)

‘Provociram li izgledom’

“Bila sam s mužem u kazalištu i vraćali smo se doma kad je on stao u obližnji kiosk na Draškovićevoj. Bila je subota, 10 navečer. Ostala sam na stanici stajati sama, možda dvije minute. Ta mi se stanica dosad nije nikad činila toliko mračnom, jezivom. Kmica. I neki čudni tipovi u sjeni. Jedan, polako mi prilazi iz smjera Vlaške, gleda me i nešto mrmlja, mislim da ni nije bio hrvatski jezik. Stojim ukopana, a s druge strane se oko nadstrešnice na stanici mota drugi lik, gleda me”, prisjetila se.

“Okrenem se oko sebe, baš kao da osjećam na sebi neprimjerene poglede. Razmišljam ističem li se po nečemu što nosim, provociram li ja te poglede svojim izgledom. Teško, u trapericama i kaputu sam. Nije mi ugodno, gledam hoću li krenuti prema mužu, kad evo napokon je izašao. Čak i kad smo ušli u tramvaj, nelagoda je bila tu”, dodala je.

“Ne znam jesam li sad osvijestila opasnosti koje vrebaju, je li to strah od svih napisa po novinama, ili se stvarno promijenila klima. Nekad sam znala hodati sama u 4 ujutro, bez da trepnem, još bi i muziku slušala. Mladost-ludost, valjda”, zaključila je.