Prošlo je 25 godina otkako se Ivan Šulog počeo baviti uzgojem egzotičnog voća. Naime, još na fakultetu pročitao je u novinama u novinama članak o kiwanu, bodljikavom plodu žuto-narančaste boje koji okusom podsjeća na bananu, marakuju, limetu i dinju, a u svijetu je poznat kao afrička dinja ili afrički krastavac.
“Sve novce koje sam zaradio kao student, uložio sam u taj posao”, priča nam Šulog koji će sudjelovati na konferenciji “Budućnost hrane i maloprodaje” u organizaciji Motus Medije, koja se održava 3. rujna u hotelu International.
“Uvijek sam bio nevina duša i htio sam raditi ono što ne radi nitko drugi. Sad, to je lakše reći nego provesti, te smo se u početku susreli s puno problema dok nismo naučili raditi ovaj posao”, dodaje Šulog, koji 25 godina poslije ima preko 50 proizvoda, od kojih većinu proda na stranom tržištu.
I nebo plače nad ovim prizorima mladog hrvatskog seljaka: ‘To je tužno’
Rado pomaže drugima
U početku mu je bilo teško, kaže da je prošao pravu kalvariju. Za razliku od danas, kada je svijet zahvaljujući internetu postao globalno selo, bilo je jako teško doći do informacija. Danas Ivan rado pomaže svima onima koji mu se obrate za savjet jer se i sam sjeća kako mu je bilo teško na početku.
“Da sam u to vrijeme mogao ići kod nekoga i pitati za savjet, tko zna gdje bi mi danas bio kraj”, smije se ovaj simpatični čovjek, za kojega se u svakoj rečenici može čuti koliko uživa u svom poslu. Okolina ga je u početku gledala čudno, pa kaže da je često znao čuti: “Gledaj onog pijanog Zagorca kako uzgaja banane.”
“Oni koji me znaju godinama su promijenili mišljenje, ali u početku su mi svi govorili da sam lud”, kaže.
Te prve godine, on i njegova tadašnja djevojka, danas supruga, kupce za svoj kiwano našli su u Nizozemskoj.
U Zagrebu sade ‘svemoguće drvo’: Zarada po hektaru i do vrtoglavih 50 tisuća eura
Prvi kiwano prodali Nizozemcima
“Pri kraju berbe smo se uputili u Nizozemsku. Na hodniku smo sreli gazdu koji nas je, nakon što je otkrio da smo mi par iz Hrvatske, pozvao u svoj ured. Daje on meni kutiju našeg kiwana i ljutito pita: ‘Što je ovo? Ovo je plastika.’ Ja i žena ga onako gledamo, potonuli u stolcima. Mislili smo da smo sve riješili, gdje je sad problem. Evo što se na kraju dogodilo”, priča nam Šulog.
“U tom slučaju bila je riječ o prvoj kutiji koja je kod njih došla prije četiri mjeseca i kiwano izgleda kao da je jutros ubran. Priča on meni da im konkurencija ima problem jer im isti proizvod na skladištu propadne nakon četiri dana”, dodaje.
Na naše pitanje kako je moguće da njegov kiwano nakon četiri mjeseca izgleda kao da je jučer ubran, kaže da ima teoriju, ali koju je nemoguće testirati. “Ovo je moja pretpostavka, ne mora biti točna, ali ja je tako objašnjavam. Kiwano raste u pustinji Kalahari u Africi, gdje ima istu dnevnu i noćnu temperaturu. Kod nas vi imate ljeto, sve je super, a onda dođu hladna jutra i magla. Biljka, da bi preživjela, šalje enzim plodovima s porukom da budu čvrsti i jaki kako bi mogle stvoriti sljedeću generaciju. Upravo taj enzim mojim biljkama omogućava da moj proizvod traje puno duže nego što traje kod konkurencije”, kazuje.
Neobično drvo na Zrinjevcu privuklo pažnju, građani na njemu uočili detalj: ‘Da ne povjeruješ’
Bolje uspijevaju u Hrvatskoj
Šulog, uz tvrtku koja se bavi uzgojem egzotičnog voća i povrća, razvijanjem novih tehnologija i razradom novih prerađevina, ima OPG u Bistri na kojem uzgaja neke od svojih proizvoda.
“Kad sam počinjao, izabrao sam kiwano, koji je ljetnica, te mi je to tada bilo najlakše i najjednostavnije. S vremenom sam shvatio da je pravi biznis u trajnicama kod kojih je puno manje posla. Onda sam počeo uzgajati indijanske banane, uzu naranče, kineski dud i druge”, priča nam Šulog, koji je brzo primijetio da egzotične biljke uspijevaju puno bolje u Hrvatskoj nego u zemljama porijekla.
“Neka mjerenja su pokazala da su nutritivne vrijednosti kod indijanskih banana uzgojenih u Hrvatskoj i četiri puta veće nego kod onih koje se uzgajaju na domicilnom tlu. Netko bi se ozbiljnije trebao pozabaviti tim istraživanjima jer niti mi imamo opremu niti mogućnosti da to radimo, ali je sigurno da ima puno parametara i puno utjecaja koji pozitivno djeluju na tu našu proizvodnju ovdje”, kaže.
Prodaja u specijaliziranim trgovinama
Dok se njegov kiwano i batat mogu kupiti u trgovačkim centrima, indijansku bananu ćete teško naći. Prodaje se u nekoliko specijaliziranih trgovina, a možete nazvati direktno i dogovoriti se za isporuku. U početku su sve izvozili vani, ali danas je taj omjer 70:30 u korist vanjskog tržišta. Naime, Šulog svoje proizvode prodaje u Nizozemskoj, Belgiji, Engleskoj, Irskoj, Austriji, Francuskoj, iako im je najveće tržište od prvog dana bila i ostala Nizozemska.
Za njega rade brojni poljoprivrednici diljem Hrvatske jer je rano shvatio da ne može sam, jer mu jedna vremenska nepogoda može uništiti cijeli urod.
Trenutačno najviše radi na indijanskim bananama za koje kaže da su nutritivno najjače voće na svijetu.
Objavljena je prosječna zagrebačka plaća: Provjerite jeste li joj blizu
Festival indijanske banane
“Najbolje idu u Poličniku, gdje imamo farmu. Osim što je jako ljekovita i što je jako zdrava, od nje radimo ajvar, likere, vino, šampanjac, svašta”, navodi Šulog, koji kaže da ćete kilogram ovog zdravog voća platiti 10 eura po kilogramu.
Od 14. do 15. travnja u Donjoj Bistri na plantaži Exotic King održava se “Festival indijanske banane” na kojem kupci mogu degustirati i kupiti voće iz aktualne sezonske ponude. Festival je pokrenut s očekivanjem da će se ljubitelji egzotičnog voća odazvati i doći na festival te probati nešto novo.
“Na festivalu će biti pregršt proizvoda koji su jedinstveni na svijetu i koji predstavljaju prerađevine egzotičnog voća tipa: pjenušac od banane, gin od banane, rakije i likeri, pekmezi, aceto, ajvar, pivo od banane, a sve ove prerađevine se počinju raditi i s afričkom šljivom. Ovi su proizvodi jedinstveni, a isto tako idealni za poklone koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Stoga je potencijal ovog festivala doista velik, a interes i odaziv posjetitelja također”, kaže Šulog koji je upravo dobio vijest da je njihov pjenušac u Londonu dobio srebro.
Na kraju ga pitamo je li zadovoljan što je prije 25 godina pročitao članak o kiwanu koji je potpuno promijenio tijek njegovog života.
“Ja ovaj posao radim zato što volim. Kad nešto volite i to radite pošteno i sa srcem, onda novac dođe kao nuspojava. Ni Dražen Petrović ni Luka Modrić nisu trenirali košarku ili nogomet da bi potpisali milijunske ugovore. Oni su se dogodili zbog toga što su marljivo radili. Tako je bilo i sa mnom. Imam svoj posao, potpunu slobodu, a nema novaca koji to mogu platiti”, zaključuje Šulog.
