Potres koji je pogodio Zagreb prije pet i pol godina ostavio je za sobom velike posljedice koje i dalje sređuju. Među njima je i nekoliko bolnica, uključujući onu na Šalati, čiji je kompleks ozbiljno stradao.
Među stablima i nepokošenim korovom, skriva se ulaz na odjel Ortopedije Šalata ispred kojeg je uvijek gužva, automobili koji se jedva mogu okrenuti na uskom potezu asfalta pred ulazom, polupokretni i nepokretni pacijenti koji polako mile prema vratima nadajući se da će unutra pronaći praznu stolicu i skinuti se s bolnih nogu.
Iza naizgled običnih bijelih vrata, krije se oronuli hodnik s naguranim sjedalima različitih boja i oblika. Unutra je uvijek gužva, a medicinski tehničari kroz sredinu hodnika na krevetima guraju one koji ne mogu hodati sami – od gipsaonice pa do rendgena, od liječnika do šaltera. Na kraju hodnika nalazi se šalter kojeg je na prvu donekle i teško uočiti, jer, ljudi uvijek ima, ima ih i previše za ovaj, poprilično mali i skroman odjel u glavnom gradu Hrvatske. Kad ga pogledate, pomislili biste da bi se možda lakše uklopio u neku bolnicu u manjem gradu ili čak na selu. Ipak, bili biste gorko i bolno u krivu.
Najveći problem odjela
Na šalteru rade ljubazne medicinske sestre, a pred njim je red kojeg se čeka, neovisno o tome imate li slomljenu nogu, ruku ili vas bole leđa. Jer čekati se mora, a preskakanje reda nije dozvoljeno. Medicinske sestre skrivaju se iza debelog prozirnog plastičnog zaslona, a mali mikrofon koji se na životu drži posljednjim snagama, njihov glas prenosi van, pacijentima. Nervoza je u zraku, malo je liječnika, a puno je potrebitih, nije neuobičajeno da se pacijente naprosto pošalje doma. Kao da upravo nisu došli, u svom jadnom stanju, do Šalate, do koje tramvaji ne voze.
Ipak, najveći problem Šalate nije ni hodnik, ni stolice ni onaj jadan mikrofon. Najveći problem Šalate je, ni manje ni više, nego telefon. Telefon koji sasvim vidljivo sjedi na stolu medicinske sestre na šalteru, a na koji se nitko ne javlja. Kako znamo? Njihov službeni broj naveden na Internetu zvali smo preko 100 puta. Telefon je ili isključen ili ga nitko ne diže. Kad smo dežurnu sestru pitali zašto, rečeno nam je da se obratimo upravi bolnice. No, o tome ćemo kasnije.
“Ja ih zovem od utorka. Evo, pokazat ću vam”, priča nam jedna pacijentica dok pokazuje svoj zapis poziva na ekranu mobitela. I zaista, pokazuje nam mobitel na koje se vidi kako Ortopediju zove danima, po 40-50 puta dnevno. Bez odgovora.
Pljušte komentari na prizor u zagrebačkoj bolnici: ‘Ideš na operaciju, a vidiš sve to oko sebe’
‘Bili su prema meni bezobrazni’
“Ne znam, pitala sam ih zašto se ne javljaju na telefon pa su prema meni bili bezobrazni. Ne razumijem zašto je toliko teško dignuti slušalicu. Meni danas doći ovamo samo kako bih ih nešto pitala nije bilo nimalo jednostavno. Pogledajte, strgala sam si nogu, a živim na 4. katu bez lifta. I Uber me oderao, 8 eura u jednom smjeru. To je skoro 20 eura ovamo i nazad kući, to su mi dva ručka”, ispričala nam je nezadovoljna gospođa.
Preko puta nas sjedi stariji gospodin, guste sijede kose, i pridržava dvije štake dok tehničari kroz uski hodnik vode pacijenticu na snimanje rendgena i viču nam da pazimo noge kako ne bi došlo do dodatnih ozljeda. “Je, i ja sam ih zvao, dobro ste vi rekli. Nisu mi se javili, zvao sam ih cijeli dan. Mene su tu s Rebra poslali, tamo su mi rekli da nemaju ortopeda. I sad čekam tu već četiri sata, možete li mi pomoći?”, pita nas s umornim i poraženim izrazom lica.
Javlja se i treći gospodin i kaže kako je on uspio dobiti termin preko e-maila. “Ja se u to ne razumijem, imam skoro 80 godina. To meni moja kći obavi, inače ne znam kako bih. Čekam tu doktora od 7 ujutro, a on radi do 11:30. Sad je već 11:20, mislite li da će me prozvati”, gura nam svoj stari ručni sat pod nos. Ne znamo što da odgovorimo čovjeku.
‘Živčana šalteruša za svaku osudu’
I nisu ljudi u bolnici jedini koji imaju primjedbe. Pregledali smo i komentare na Google recenzijama same Ortopedije i, zanimljivo, otkrivaju uzorak problema kojeg smo i sami primijetili.
“Namjerno ne žele primiti pacijente i odgađaju operacije ili se jednostavno ne javljaju. Moj otac čeka operaciju gležnja već gotovo dvije godine zbog odumiranja tkiva nastalog ozljedom i jednostavno ga ne žele primiti na operaciju, ‘dobit ćete poruku’… Hrvatsko zdravstvo namjerno prisiljava ljude da za isti zahvat odu kod istog doktora u privatnu praksu te plate velik novac, ugrožava se tuđi život zbog profita pojedinaca””, piše jedan muškarac koji je odjelu dao jednu od mogućih pet zvjezdica.
“Doktorima svaka čast, ali sestre i živčane šalteruše za svaku osudu, sjede piju kavu, telefon zvoni ali njih to ne zanima, preko 50 puta sam zvala i čujem kako zvoni telefon i one čuju (sjedim tamo jer sam i od doma zvala pa me zanimalo u čemu je problem zašto ih se ne može dobiti na telefon), ali se ne žele javiti, dignu slušalicu, poklope i ostave kao da ispadne da je stalno zauzeto + što zgrada izgleda kao da je rat jučer završio. Žalosno i frustrirajuće”, komentar je na Googleu kojeg je ostavila gospođa Lana.
Zagrepčani otkrili horor iskustva iz bolnica: ‘Otpustili mi majku, a na odjelu nema nikoga’
‘RTG u kontejner u u dvorištu’
“Doktor je bio dobar, doktor na rendgenu posebno ljubazan, ali bila sam na pregledu od 10h do 17h. Svaka čast što imaju strpljenja i ljubaznosti raditi u ovakvim uvjetima. Znači provela sam 7 sati da bih bila na pregledu ni 10 minuta i snimanju 10. Pacijente se prima po principu hitnosti?? Nismo na hitnoj i ljudi su naručeni. Čekala sam na pregled 4 mjeseca, tako sam mogla doći bilo kada. Čemu onda služi naručivanje, jer uz to što je princip čekanja nikakav, ljudi to iskorištavaju i guraju se. Prostor derutan i star, wc ima zavjesu umjesto vrata, u bolnici nema ni aparat za vodu. Rendgen u dvorištu u kontejneru. Razumijem da je stara zgrada, ali ovo nije humano niti prema pacijentima, a niti prema osoblju”, komentira jedna pacijentica.
“Bolnica koja odražava žalosno stanje hrvatskog zdravstva. Sve derutno, pristupna cesta katastrofa, mali parking, ordinacije u ruševnoj zgradi, RTG u kontejneru u dvorištu. Mislim da djelatnici u zdravstvu zaslužuju bolje”, kaže druga.
“Uski hodnik gdje ne mogu normalno proći ljudi u invalidskim kolicima, zagušljivo, popucali zidovi, paučina visi, WC ako stvarno ne trebaš ne ulazi, pogotovo ženski koji se ne može zaključati a i nikako osigurati da ti netko ne upadne unutra, klimatizacija katastrofa a klima uređaj očišćen valjda kad su ga postavljali. Na istom šalteru se primaju naručeni pacijenti i oni koji se trebaju naručiti. Isto i za dogovor oko operacija, jedna sestra sve vodi. Žalosno za jednu bolnicu koja je nekada bila na super glasu što se ortopedija tiče”, navodi jedna od korisnica bolnice.
‘Oprema iz doba socijalizma’
“Zgrada je derutna i drastično propada. Podsjeća me na zapuštene objekte od nuklearne elektrane u Černobilu. Oprema koja se koristi za liječenje je još iz doba socijalizma. Sjedala u čekaonici su jako neudobna, WC-ovi prljavi, ljeti slabo radi klima, a zimi grijanje. Barem su zaposlenici ljubazni. Cijelo mjesto mora ići u rekonstrukciju i u budućnosti održavanje mora biti puno bolje nego sad”, komentari i opaske samo se nižu.
Mi smo otišli do sestre na šalteru i predstavili se pristojno te rekli kako imamo službeni upit. Na to nam je rečeno da je voditeljica odjela vani i da će se vratiti za 20 minuta, a zatim je medicinska sestra nazvala nekoga te upitala gdje možemo dobiti informaciju i odgovore na svoja pitanja. Na to smo dobili službeni mail na kojeg smo se javili i poslali upit prije četiri dana, no odgovor do zaključenja članka nismo dobili. Kada zaprimimo odgovor, u cijelosti ćemo ga objaviti.
