Iako je zakonom zabranjeno, prosjačenje je u metropoli itekako prisutno. Vrlo vjerojatno da nema stanovnika Zagreba ili njegovog posjetitelja koji nije sreo osobu koja prosi.
Dio građana odvaja novac kako bi pomogao jer smatra da time pomaže potrebitima, dok neki smatraju da se radi uglavnom o prevari i da ne bi trebalo davati novac takvim ljudima.
S druge strane, policija naglašava: “Odavanje prosjačenju je, kao i odavanje skitnji, inkriminirano člankom 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ( NN 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94. i 114/22.), uz zapriječenu novčanu kaznu u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kaznu zatvora do 30 dana.
Za taj prekršaj sud može se uz kaznu zatvora ili samostalno izreći i zaštitnu mjeru udaljenja s područja grada, odnosno općine na kojem je prekršaj počinjen, u trajanju od 30 dana do šest mjeseci, ali nitko ne može biti udaljen s područja grada ili općine na kojoj ima prebivalište. Počinitelj koji u zadanom roku ne postupi po zaštitnoj mjeri ili se bez opravdanog razloga vrati na područje s koga je udaljen, kaznit će se za taj prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.”
Lažno predstavljanje
Iz policije upozoravaju kako je riječ o takvom djelu gdje pojedinac lažno predstavljajući svoje teške materijalne prilike izrijekom ili konkludentnom radnjom traži milostinju u novcu ili u drugim stvarima.
“Najčešće se ono izvodi lažnim predstavljanjem tjelesnih nedostataka, prikazivanjem osobnog stanja kao jadnog i dr. Počinitelj obilazi mjesta s intenzivnim kretanjem ljudi ili obilazi stanove građana”, navode.
No, kada su u pitanju djeca, stvari postaju teže jer “to predstavlja ujedno osnovu sumnje u počinjenje prekršaja njihovih roditelja ili skrbnika iz članka 22. navedenog Zakona, odnosno sumnju u počinjenje kaznenih djela, ponajprije onih iz kataloga kaznenih djela protiv obitelji i djece, ali moguće i onih iz kataloga kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva”, pojasnili su nam iz zagrebačke policije.
Ističu kako zagrebačka policija, “sukladno mogućnostima i drugim zadaćama, svakodnevno postupa u preventivnom smislu (uočljivom prisutnošću policijskih službenika), a svaka dojava građana nam je korisna jer je koristimo u cilju usmjeravanja službe te planiranja i poduzimanja pravovremenih policijskih aktivnosti”, naglasili su i pozvali građane da takve događaje odmah prijavljuju policiji na “192“, te da imaju u vidu da ako takvim osobama daju novac, na određeni se time ih dalje potiču na daljnje prosjačenje.
Što se tiče grada Zagreba, saznali smo kako je policija 2021. evidentirala i procesuirala 136 prekršaja, dok je u prošloj godini ta brojka gotovo prepolovljena pa je zabilježeno 74 prekršaja.
Od početka ove godine, odnosno prva tri mjeseca, iz policije kažu kako su evidentirali 11 prekršaja.
No, jedno su evidentirani i procesuirani slučajevi, drugo je ono što se događa na terenu, a upravo zato smo čitatelje i pitali: “Kako riješiti problem ‘žicanja’ po gradu?”
“Vrlo lako, ukinite financiranje udruga koje nisu potrebne, smanjite broj zastupnika jer ih većina ionako ne dolazi na posao, smanjite nepotrebna radna mjesta u raznoraznim državnim uredima i neka vlast ulaže u proizvodnju tj. otvaranje kompanija, smanji uvoz i potrudi se osposobiti poljoprivrednika za samodostatnost, a potom i izvoz. Imat ćete bolju državu i čišću Manje uvoza radne snage, više fokusa na povratak naših mladih nazad i ostanka na svojoj zemlji. Zabrana rasprodaje državnih dobara koja pripadaju građanima itd. Da vidite kako će biti bolje stanje u državi, ne samo u gradu”, spremno je argumentirao čitatelj.
“Sve ovo nema nikakve veze sa žicanjem. Ljudi moraju naći posao i raditi. S druge strane, postoje socijalne službe koje pomažu ljudima kako u robi tako i financijski. Treba više policija kontrolirati ulice. Je da je velika kriza, ali žičari ne smiju biti po ulicama. Ja u životu nisam čovjeku prišao i tražio sitno i da sam gladan kruha”, odgovorio mu je sugrađanin.
Dio sugrađana komentirao je kako su primijetili da ima dosta ljudi koji prosjače po gradu.
“Ima toga puno više, ne samo žicanja po gradu, općenito. Takve osobe prođu bolje od ovih što se bore u životu da svojoj obitelji pridonesu najviše šta mogu, a ovi što žicaju dobiju sve džabe a sposobni su raditi”, poručila je čitateljica.
U komentarima je dio njih opisao kako postupe kada im priđe netko tko ih traži novac.
“Jedini pravi način koji ja osobno koristim da žicere žicam lovu, samo me čudno pogledaju i produže dalje”, “Jednostavno, ne davati im ništa da ne dobiju ne bi ni žicali, zaradi više nego prosječan građanin dnevnicu”, “Ponudiš neki posao i gle čuda, više ne treba ništa, gluhi pročuju”, nizali su se komentari.
‘Ne mogu okrenuti glavu’
Dio čitatelja ističe kako ne mogu tek tako proći pored osobe koja prosi te da daju bar nešto sitno.
“Nikada, ali baš nikada ne mogu okrenuti glavu i zaobići. Ne znamo u kakvoj groznoj situaciji je ta osoba. Ako je molba lažna – njima na dušu, ali ja glavu ne okrećem, osim ako procijenim da je osoba radno sposobna i tako. Tih par eura mene neće osiromašiti, a osobu će možda spasiti. Sve manje prosjaka srećem u Zagrebu. Što se događa?” pitala se Zagrepčanka.
Neki od čitatelja naveli su iskustva kroz koja su prošli.
“Znam ženu na potezu Draškovićeva – Trg, već najmanje 15 godina žica, na kraju dana izlazi iz Konzuma na uglu Jurišićeva – Račkoga, punih vrećica, ali se nahoda, a i potroši tenisica”, opisala je jedna čitateljica.
“Vrlo neugodan osjećaj kada ti se pojave od nikuda iza leđa po izlasku iz parkiranog auta garaže u shopping centru”, zaključio je Zagrepčanin.
