Prije točno godinu dana, ispred Muzeja Mimara, na jednom od drvenih panoa ispred ulaza je osvanula poruka. Odnosno, da budemo skroz precizni, osvanule su dvije poruke. Na prvoj je pisalo “Di si lipa?”, a na drugoj “Di si radosti?”.
Naravno, riječ je o SMS porukama koje je Državni odvjetnik Ivan Turudić razmjenjivao s Josipom Rimac, a koje su postale glavno oruđe u argumentaciji zašto Turudić ne smije preuzeti važnu ulogu šefa često spominjanog DORH-a. Grafiti su se neko vrijeme zadržali, ali poruke su dugo ostale upamćene kod razočaranog građanstva.
S druge strane, gotovo pa godinu dana kasnije, na Cvjetnom trgu je osvanula nova poruka. Premda je teško zaključiti, čini se da je autor možda čak i ista osoba. Velika crna tiskana slova i jasne, jednostavne poruke postale su zaštitni znak nepoznatog(ih) autora koji jasno i precizno šalju poruke društvenim jedinkama u Gradu Zagrebu.
(Foto: Lucija Ocko / CROPIX)
Poruka za susjede
Umjesto političkih aktera, primjerice predsjednika ili premijera, ovog puta je poruka bila usmjerena susjednoj Sloveniji. Premda bi mnogi htjeli da nije tako, Hrvatima je trenutno isplativije jednom tjedno otputovati u susjedne Brežice kako bi obavili kupovinu. Kad se sve zbroji i oduzme, pa čak ako i uračunamo sve samo ne jeftinu cijenu goriva, uštede su velike, i do nekoliko desetina eura.
Upravo zato je Nepoznati Netko ispisao poruku “Nizke cene, visoki prihranki”, što u izravnom prijevodu znači “niske cijene, visoki prihodi”. Nepoznati autor je s time htio ukazati na golemu diskrepanciju cijena i kupovne moći građana u Hrvatskoj, za razliku od Slovenije koja ima u pravilu niže cijene te osjetno više plaće od onih kakve najčešće viđamo u Hrvatskoj.
Danas trgovci, sutra netko drugi. U Hrvatskoj se vox populi čuje svakog vikenda na cesti ili na tribinama sportskih stadiona i dvorana. Tek se rijetki izražavaju anonimno pod zaštitom noći, sa sprejom u ruci i porukom na umu.
Zagrepčani nahrlili na besplatan pregled u centru: ‘Da me ne klepi slučajno’
