Nekoć bi turistički vodiči, vodeći kolone posjetitelja po centru Zagreba, često preporučili svojim “učenicima” da podignu glave i istraže nepoznati Zagreb, onaj koji je smješten na pročeljima zgrada naše metropole. Neoklasicizam i poneka secesija dominiraju vidokrugom strogog centra, a na vrhovima zgrada i ukrašenim prozorima se zbilja ima što vidjeti. Danas, četiri i pol godine od velikog zagrebačkog potresa, turisti redovito dižu glavu prema nebesima, ovog puta iz praktično-sigurnosnih razloga.
Naime, vjerojatno ste i sami primijetili, Zagreb i dalje ima veliki broj oštećenih zgrada, koje su do ove ili one mjere narušene, neke statikom, neke pak upravo ukrasima koji “opasno vise” sa zgrada. Nebrojeni su primjeri urušavanja. Ako izuzmemo probleme koji su nastali prvih nekoliko dana od potresa, primjera o naglim urušavanjima je napretek. Nedavno je naoko sjajno očuvana zgrada na Trgu Bana Jelačića u kojoj se nalazi Muller, otkinula dio svog zida. Srećom, nitko se nije našao na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Prije toga pamtimo i incident prilikom obnove zgrade gdje se nalazilo Kino Grič, a ništa manje opasno nije bilo na Maksimirskoj cesti gdje je prilikom sanacije krova došlo do pada velikog broja cigli na pješački nogostup. Opet, samo pukom srećom, nitko nije nastradao. Kako bi se uvjerili u stvarno stanje naše arhitektonske povijesti, prošetali smo centar i podigli glavu gore. Nažalost, imali smo što vidjeti.
Opasne cigle i balkon koji ne ulijeva povjerenje
Čim smo zakoračili iz redakcije, krenuli smo put glavnog zagrebačkog trga i zaustavili se već na križanju Draškovićeve i Jurišićeve. Zgrada na uglu je u poprilično lošem stanju. Tik do krova, na posljednjem katu, odvalio se dio zida pa tako sada vidimo poprilično olabavljene cigle ali i instalacije koje se nalaze unutar zgrade. Svakako bi trebalo biti na oprezu, zaštite u obliku nekih jačih nadstrešnica iznad prizemlja – nema.
Nastavili smo šetnju Jurišićevom i zaustavili se na gradilištu kraj prostora bivšeg kina Grič. Tamo su u tijeku radovi obnove, prava je sreća da je urušavanje prošle godine bilo na dvorišnoj strani zgrade. Skele i zaštita su prisutni na cesti, ali prema fotografijama koje smo uslikali, daleko je to od sigurnog. No, svakako je kudikamo sigurnije od horrora koji trenutno krasi Masarykovu ulicu. No o tome na samom kraju šetnje. Dolaskom na glavni zagrebački trg nismo ugledali ostatke ili tragove pada žbuke sa zgradi gdje se nalazi robna kuća Muller. Zato smo skrenuli u Gajevu ulicu i pronašli još jednu viseću “opasnost”.
Odmah preko puta kafića arhitektonskog muzeja nalazi se prolaz koji spaja Gajevu i Teslinu, riječ je prostoru gdje se danas nalazi jedan restoran, dok je zgrada koja gleda na Gajevu nekoć bila dom legendarnog Radija 101. Od radija više nema ništa, ali zato i dalje možemo vidjeti balkon koji izgleda u najmanju ruku klimavo. Ako se sjetimo snimaka od potresa, gdje je u Boškovićevoj ulici jedan takav urušeni balkon skoro poklopio auto u pokretu, pitamo se što bi se dogodilo da ova konstrukcija – padne.
Zgrada u Masarykovoj je van svake pameti
Za kraj nam ostaje apsolutni pobjednik kreativno-rizičnih rješenja. Zgrada u Masaryjkovoj ulici, ona koja stoji ponosno odmah kraj prolaza Sestara Baković ima zidove koji su ojačani ni manje ni više nego gurtnama. One, kako se vidi na fotografijama okružuju dio zapadnog zida, sve ide kroz prozor u jednu od stambenih jedinica i vjerojatno izlazi van s druge strane. Građani se uglavnom ne obaziru, svi su navikli brže-bolje proći tamo gdje moraju i nadati se najboljem.
Na kraju dana, pravo je čudo da je razorni potres koji je srećom udario Zagreb i okolicu učinio to u rano jutro. S obzirom na štete, ali i naknadna urušavanja, dobro smo i prošli. Slične sreće su bili i stanovnici starog Zagreba, onog koji je porušen 1880. godine. Krajnje je vrijeme da se Zagreb obnovi, pa makar i po cijenu narušavanja nekih kulturnih dobara. Jer što će nam kultura ako nam glava nije na ramenu?
