Muškarac ošamario ženu usred Frankopanske: ‘A tek reakcija prolaznice, tipična purgerica’

Frankopanska ulica u Zagrebu (Foto: Goran Mehkek / CROPIX)

Nekada je Zagreb bio grad u kojem su se ljudi pozdravljali na ulici, pomagali jedni drugima i rado započinjali razgovor s nepoznatima. Ljubaznost i pristojnost bile su dio svakodnevice, a osjećaj zajedništva vidio se na svakom koraku. Danas, čini se da je grad postao mjesto u kojem su ljudi sve više zatvoreni u svoje svjetove, gdje je empatija rijetkost, a najmanja opaska može zapaliti iskru neočekivane agresije.

Tako je početkom kolovoza u centru Zagreba, na Frankopanskoj ulici, jedna Zagrepčanka doživjela neugodan i nasilan incident. Dok je hodala, stariji muškarac je prolazio pored nje i pljunuo na cestu. Pljuvačka je zamalo završila na njezinoj obući. Kada ga je pristojno pitala: “Da li tako i po svojoj kući hodate i pljujete?”, umjesto odgovora dobila je šamar.

“Pravi, pravcati šamar, krenuo bi on i dalje da se nisam instinktivno obranila i viknula da mi netko pomogne”, piše Zagrepčanka koju je još više šokirala reakcija mlade žene koja je pored nje prolazila.

Zagrepčanka ‘poludjela’ na strane radnike u tramvaju: ‘Radite to kad izađete van’

‘Samo se maknite’

“Pišem poruku na mobitelu, šetam psa i gledam svoja posla”, rekla joj je djevojka, te hladno produžila dalje.

Ovaj događaj, osim što pokazuje koliko nasilje može biti nasumično i iznenadno, baca svjetlo na širu sliku, ravnodušnost prolaznika. Kako Zagrepčanka zaključuje, mnogi će reagirati tek kad se nešto dogodi njima.

“Ovo je slika našeg grada, mentaliteta i društva koje se pravi da ne vidi nasilje. Zgrožena sam. Naravno i zbog šamara, ali još više zbog ove mlade dame, reklo bi se, po izgledu, prava purgerica. Cca 50 metara dalje, jedan muškarac je to sve vidio, i bio je predaleko da nešto napravi, ako bi uopće i napravio. Samo mi je rekao, maknite se, ne možete ništa, nego se maknut od takvih”, zaključila je očajna žena u svojoj objavi.

Polako postaju najomraženija skupina u društvu: ‘Kako oni nama, tako i mi njima’